Papers by Valentina Zovic
Vjesnik Za Arheologiju I Povijest Dalmatinsku, 2015
Epigraphic materials are among the essential indicators of the language spoken by the Roman popul... more Epigraphic materials are among the essential indicators of the language spoken by the Roman populace and they stand as testimony to the gradual development of the Latin into the Romance languages. This is because it provides a picture of the language used by the people themselves, which differed from the language in which literary works were written and which is deemed the standard. This work is therefore based on the extensive inscription materials of diverse types (sepulchral, votive, honorary...) found in the territory of the Roman province of Dalmatia. Among the inspected epigraphic monuments, those on which deviations in language in comparison to the norms of classical Latin may be seen were highlighted. To the greatest extent, research concentrated on changes in the framework of phonetics, because in short and concise forms such as the texts in these inscriptions they are the most relevant for analysis and obtaining specific results. The objective of this work is to delve deep...
Procesom romanizacije na područje rimskodobne Histrije uz ostale je aspekte rimske kulture pristi... more Procesom romanizacije na područje rimskodobne Histrije uz ostale je aspekte rimske kulture pristigla i religija, rezultat čega je podizanje zavjetnih spomenika u čast novopridošlih bogova i gradnja svetišta za njihovo štovanje. Jedno od glavnih rimskih božanstava i dio Kapitolijske trijade bila je Minerva, božica mudrosti i umijeća ratovanja, pa je tako i njen kult dospio na taj prostor i postao dio duhovne kulture tamošnjeg stanovništva. O njegovoj prisutnosti svjedoče najviše epigrafski spomenici te u manjoj mjeri figurice, tako da će se u ovom radu na temelju njih obraditi prisutnost i rasprostranjenost Minervina štovanja u Histriji, a posebna će se pažnja posvetiti i pitanju sinkretizma nekog od autohtonih božanstava s Minervom te postojanju i lokaciji njena svetišta unutar kolonije Pole.
Italia Epigrafica Digitale , XIV.1 (Novembre 2017), Regio X. Venetia et Histria, Parte orientale
Epigraphic materials are among the essential indicators of the language spoken by the Roman popul... more Epigraphic materials are among the essential indicators of the language spoken by the Roman populace and they stand as testimony to the gradual development of the Latin into the Romance languages. This is because it provides a picture of the language used by the people themselves, which differed from the language in which literary works were written and which is deemed the standard. This work is therefore based on the extensive inscription materials of diverse types (sepulchral, votive, honorary…) found in the territory of the Roman province of Dalmatia. Among the inspected epigraphic monuments, those on which deviations in language in comparison to the norms of classical Latin may be seen were highlighted. To the greatest extent, research concentrated on changes in the framework of phonetics, because in short and concise forms such as the texts in these inscriptions they are the most relevant for analysis and obtaining specific results. The objective of this work is to delve deeper into the problems pertaining to Vulgar Latin traits and see what they say about the Latin language that was used in the territory of Roman Dalmatia. Epigrafska građa jedan je od bitnih pokazatelja je-zika rimskog puka i svjedočanstvo postupnog razvoja iz latinskog u romanske jezike. Naime, ona daje sliku jezika kojim se sam narod služio, koji se razlikovao od onoga na kojem su pisana književna djela i koji se danas smatra normativnim. Stoga se ovaj rad temelji na brojnoj natpisnoj građi raznolika karaktera (sepul-kralna, votivna, počasna…) pronađenoj na prostoru rimske provincije Dalmacije. Iz pregledanih epigraf-skih spomenika izdvojeni su oni na kojima se mogu opaziti odstupanja u jeziku u odnosu na norme klasič-nog latiniteta. Istraživanje je u najvećoj mjeri koncen-trirano oko promjenama u okviru fonetike jer su one u kratkim i sažetim formama kao što su tekstovi ovih natpisa najviše relevantne za analizu i dobivanje kon-kretnih rezultata. Cilj rada je dublje ući u problemati-ku vulgarnolatinskih obilježja i vidjeti što ona govore o latinskom jeziku koji se koristio na području rimske Dalmacije. Ključne riječi: epigrafija, vulgarni latinski jezik, rimska Dalmacija
The authors analyse the structures of votive inscriptions from Roman Liburnia and their spatial d... more The authors analyse the structures of votive inscriptions from Roman Liburnia and their spatial distribution. Splitting
up the text structures into constituent elements resulted in the identification of eight groups, depending on both
the order of these elements and their combinations. By examining and analysing the structures of texts, it is the aim of
this article to determine which scheme(s) would be most typical for the region and whether some particular regional
features exist, and, if so, to see what they look like, which elements are the commonest among them, and what do the
rarely used elements and formulas tell us about them. The analysis has shown that votive texts from Liburnia display a
diversity of combinations and occurrences of textual elements that vary according to the region in which they were set
up; thus, the wealthier and more Romanised regions show a greater tendency towards more elaborate structures. The
military environment of the legionary camp in Burnum stands out for its above average mentioning of the dedicator’s
service, while in other, less Romanised regions inscriptions with simple structures dominate.
With the process of Romanization, the territory of Roman-period Histria saw the arrival of religi... more With the process of Romanization, the territory of Roman-period Histria saw the arrival of religion along with other aspects of Roman culture, the result of which was the erection of votive monuments in honor of the newly arrived gods, and the construction of shrines for their worship. One of the most important Roman deities, and part of the Capitoline Triad, was Minerva, the goddess of wisdom and martial prowess. Thus her cult likewise arrived in this area and became part of the spiritual culture of the local population. Her presence is evidenced mostly by epigraphic monuments and to a lesser extent by figurines, and on the basis of these, this paper will research the presence and extent of her worship in Histria. Special attention will be paid to questions arising with respect to syncretism of one of the autochthonous deities with Minerva, and to the existence and location of her shrine within the colony of Pola.
Ključne riječi: Liburnija, vulgarni latinitet, epigrafija Tijekom rimske ekspanzije na podruĉja k... more Ključne riječi: Liburnija, vulgarni latinitet, epigrafija Tijekom rimske ekspanzije na podruĉja koja je kasnije obuhvaćala rimska provincija Dalmacija, prema tome i na prostoru Liburnije koja je bila sastavni dio nje, od kraja 3. st. pr. Kr. nadalje postupno je dolazilo do romanizacije, procesa koji obuhvaća širenje latinskog jezika i rimske kulture na domorodaĉke narode. Tako je u te krajeve doveden novi jezik koji je potisnuo one autohtone. O toj pojavi u velikoj mjeri svjedoĉi brojna natpisna graĊa raznolika karaktera (sepulkralna, votivna, poĉasna…), pronaĊena na tom prostoru. Ona je ujedno i vrijedno svjedoĉanstva puĉkog latinskog jezika koji je polako potiskivao standardni i iz kojeg su se postupno razvili romanski jezici. Spomenuta pojava i evolucija nestandardnih oblika je vidljiva epigrafskoj graĊi ĉitavog latinskog govornog podruĉja, a ovaj će je rad prikazati na materijalu liburnske provenijencije. Promjene su zbog sažetosti izraza uglavnom fonetske i unutar toga se mogu podijeliti na one s podruĉja vokalizma i one s podruĉja konsonantizma. Na taj se naĉin dobiva pregled karakteristika vulgarnog latiniteta na prostoru Liburnije te kronološko odreĊenje koje pokazuje kako je jezik korišten meĊu tamošnjim pukom izgledao i na koji je naĉin tekao njegov razvoj.
Nakon što sam naišla na djelo Lettere d' amore, koje sadrţi ljubavna pisma kasnoantičkog grčkog e... more Nakon što sam naišla na djelo Lettere d' amore, koje sadrţi ljubavna pisma kasnoantičkog grčkog epistolografa Aristeneta, i pročitala nekolicinu njih, zaintrigiralo me osobito deseto pismo iz prve knjige u kojemu je sadrţana priča o Akontiju i Kidipi. Saznala sam da su istu priču obraĎivala još dva prethodna antička autora, a to su helenistički pjesnik Kalimah u trećoj knjizi svoga djela Aetia i rimski pjesnik Ovidije u posljednja dva pisma svoga djela Epistulae Heroidum. 1 Pronašla sam ulomke njihovih djela u koje je uklopljena spomenuta priča i prevela ih; naime Aristenetova pisma i Ovidijeve Heroide uopće nisu prevedene na hrvatski, dok su Kalimahovi fragmenti djelomično prevedeni. Proučila sam obrade priče troje autora, te primijetila neke gotovo identične dijelove i mnoštvo parafraza, pa sam odlučila usporediti Aristenetovu inačicu priče s prethodnim verzijama. Naţalost, Kalimahova obrada je sačuvana fragmentarno, pa nam nisu dostupni baš svi ulomci potrebni za usporedbu. Kako bih uvela u glavnu temu ovoga rada najprije ću reći nešto o osnovnoj priči, koja je prisutna kod sva tri autora, te ponešto o svakome pojedinome od njih i njihovim djelima. Ponudit ću svoj slobodan prijevod čitavog Aristenetovog pisma 1. 10. i prikazati dijelove preuzete od prethodnika, te dati poneka objašnjenja vezana uz njih. 1 Priča o Akontiju i Kidipi moţe biti usporeĎena s tipičnim pričama kakve se pojavljuju u grčkim ljubavnim romanima. 2 Glavni likovi, lijepi mladić i djevojka, upoznaju se na svetkovini i zaljubljuju se, zatim slijedi razdoblje njihove razdvojenosti i naposljetku su ponovo zajedno voljom nekog boţanstva. I Akontije i Kidipa su veoma lijepi, upoznaju se na Artemidinoj svetkovini na Delu. Akontije se zaljubljuje u Kidipu na prvi pogled, ona se nehotice uplitanjem Erosa i Artemide zaklinje (kod Ovidija i Aristenta zbog riječi urezanih na jabuci) da će se postati njegova ţena, ali je već predodreĎeno da se uda za drugoga. Slijedi razdoblje njihove razdvojenosti, Akontije luta šumama pateći za svojom voljenom, a Kidipu u sva tri navrata kad se trebala udati neobjašnjivo hvata bolest. Da se ne bi i četvrti put ponovilo isto, njen otac odlazi u Apolonovo proročište u Delfima pitati ga za savjet. Apolon otkriva da se djevojka već ranije zaklela da će se udati za Akontija. Odlazi kući i stvari dolaze u svoj red, Akontije i Kidipa se vjenčaju i slijedi očekivani happy end. Tri antička autora su se pozabavila tom pričom. Prvi od njih je helenistički pjesnik Kalimah koji uvrštava ovu priču u treću knjigu svoga djela . Kasnije, vjerojatno sluţeći se njime kao izvorom, Ovidije u svoje Heroide uvrštava pismo Akontija Kidipi i Kidipe Akontiju, u kojim se iznosi takoĎer opisuje spomenutu priču. 3 Nakon njega istu priču obraĎuje i grčki epistolograf Aristenet u svojim fikcionalnim ljubavnim pismima. Svaki od njih obraĎuje priču na sebi svojstven način. Kalimah, kako je karakteristično za njega, upliće mnogo mitoloških, geografskih i etnoloških podataka. Ovidije, sukladno prirodi svog djela, u koje je ova podloga preuzeta od Kalimaha uklopljena, razraĎuje ju s mnogo psihoanalize i patetike. Aristenet priču uklapa u svoja fikcionalna pisma ljubavne tematike, ali ne slijedeći Ovidijevu subjektivnost i patetičnost, iako je riječ o istome ţanru, već obraĎujući je objektivnije, s malo pristranosti Akontije i sličnije Kalimahu. 4 1. 2. Kalimah Kalimah je helenistički autor, roĎen oko 310. pr. Kr. u Kireni u Libiji. Potječe iz aristokratske obitelji, koja je za njegove mladosti osiromašila, pa je bio prisiljen zaraĎivati kao pučki učitelj u predgraĎu egipatskoga grada Aleksandrije. Ondje je uspio privući 2 3 pozornost kralja Ptolomeja II. Filadelfa koji mu je povjerio da izradi kataloge za lakše korištenje fundusa tamošnje knjiţnice. Iako je dugo radio tamo nikad nije postao predstojnik knjiţnice. Umro je u Aleksandriji oko 240. pr. Kr. 5 Antičke vijesti navode da je napisao nekoliko stotina svezaka, ali do nas je uspio doći samo mali dio toga. Njegovo najvaţnije, djelo Aetiae sačuvano je samo u fragmentima, ali dijageze 6 omogućuju stvaranje slike o najvaţnijim crtama toga djela. Ono je bilo sastavljeno od četiri knjige i pisano u elegijskim distisima. Opisuje temeljni helenistički znanstvenoliterarni interes kao što su uzroci, povodi i korijeni raznih svetkovina, običaja i institucija. Nisu sačuvani znatniji ulomci ni od njegovih jamba i lirskih pjesama, ali po dijagezama je poznato da je bila riječ o basnama i pjesmama etiološke tematike te o prigodnom pjesništvu. TakoĎer je napisao epilij Hekala o Tezejevoj borbi s morotonskim bikom te pogrdnu pjesmu Ibis protiv Apolonija RoĎanina. U potpunosti je sačuvano šest njegovih himni bogovima (Zeusu, Apolonu, Artemidi, otoku Delu, Paladinoj kupki i Demetri), te 64 epigrama knjiţevno-pragmatske i erotske tematike. 7 1. 3. Ovidije Publije Ovidije Nazon se rodio 43. pr. Kr. u Sulmonu u zemlji Peligna, na juţnim obroncima Apenina. Njegova obitelj je bila ugledna i pripadala je viteškom staleţu. Početne nauke je dobio u rodnom kraju, zatim ga je otac poveo u Rim na daljnje školovanje. Njegov pjesnički duh je dobio veliku inspiraciju na putovanju u Atenu i druga znamenita mjesta grčke kulture u samoj Grčkoj, te u Maloj Aziji i na Siciliji. Nakon što se vratio s putovanja počeo se baviti prvenstveno pjesništvom, ali tada je umro njegov brat Lucije, koji je već obnašao drţavnu sluţbu, pa ga je otac nagovorio da prihvati javnu sluţbu, ali to je kratko potrajalo. Najradije je boravio u društvu znamenitih pjesnika i upoznao se s Propercijem, Tibulom i Mesalom, koji su značajno utjecali na njegovo pjesništvo. Njegovo prvo djelo je bila zbirka ljubavnih elegija pod nazivom Amores. Te pjesme su brzo pronijele glas o mladome pjesniku po čitavom Rimu. Nekoliko godina kasnije je izašla i njegovo drugo djelo, ljubavna pisma Heroides. Ovo djelo se sastoji od 15 pisama, koja toboţe mitološke ţene, uključujući i povijesnu ličnost, pjesnikinju Sapfu, pišu svojim 5 Za sve informacije iz ovog poglavlja usp: Glavičić, B. (2010.), Kalimah, Himne, epigrami, fragmenti, Demetra, Filološka biblioteka Dimitrija Savića, Zagreb, XI.-XII 6 Dijageze -iscrpni pregledi sadrţaja nekog djela iz druge ruke. 7 Glavičić, (2010.), XIII.-XVII
Conference Presentations by Valentina Zovic
International Doctoral Student Conference on Archaeology, Munificence of public games and entertainment buildings in Roman Dalmatia (Zagreb, April 2015.)
First EAGLE International Conference on InformationTechnologies for Epigraphy and Digital Cultural Heritage in the Ancient World, Promotion of Ancient Heritage on Social Networks (Example of Croatian Regions Istria and Dalmatia) (Paris, September 2014.)
Talks by Valentina Zovic
Greek Women Poets, Days of Antiquity 2012.
Uploads
Papers by Valentina Zovic
up the text structures into constituent elements resulted in the identification of eight groups, depending on both
the order of these elements and their combinations. By examining and analysing the structures of texts, it is the aim of
this article to determine which scheme(s) would be most typical for the region and whether some particular regional
features exist, and, if so, to see what they look like, which elements are the commonest among them, and what do the
rarely used elements and formulas tell us about them. The analysis has shown that votive texts from Liburnia display a
diversity of combinations and occurrences of textual elements that vary according to the region in which they were set
up; thus, the wealthier and more Romanised regions show a greater tendency towards more elaborate structures. The
military environment of the legionary camp in Burnum stands out for its above average mentioning of the dedicator’s
service, while in other, less Romanised regions inscriptions with simple structures dominate.
Conference Presentations by Valentina Zovic
Talks by Valentina Zovic