Namjesnik Dalmacije za vrijeme Druge austrijske uprave, podmaršal Wenzel Alois Vetter Graf von Li... more Namjesnik Dalmacije za vrijeme Druge austrijske uprave, podmaršal Wenzel Alois Vetter Graf von Lilienberg (1831. – 1840.), po preuzimanju dužnosti odlučio je obići pokrajinu kako bi, po njegovim riječima, stekao vlastiti dojam i dobio valjane podatke o cjelokupnom socioekonomskom stanju. Putovanje koje je poduzeo trajalo je više od dvije godine, od 1832. do 1834. U detaljnom izvještaju vlastima u Beču iznio je opis provincije koji je obuhvaćao pregled zatečenog stanja i plan unaprjeđenja pokrajine. U jednom dijelu izvještaja iznosi opasku o Dalmatincima kao narodu koji ne mari za vlastite spomenike te ih uništava. Kao dokaz takvom ponašanju donosi crtež ulomka sarkofaga za koji piše da je iz Salone. Crtež i opis koji ga prati dio su čistopisa koji se čuva u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici te do danas nisu objavljeni. Prikazani se spomenik čuva u Arheološkom muzeju u Zadru, a u suvremenoj se literaturi navodi da je iz okolice Zadra ili Biograda. Ovim istraživanjem, a na temelju arhivskih izvora, pokazuje se da je spomenik iz Salone, a da je u Zadar prenesen za vrijeme namjesništva grofa von Lilienberga.
Salona od 119. godine prije Krista do kasne antike, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Splitu 23. i 24. rujna 2019., 2023
Učvršćenjem rimske vlasti na području Dalmacije s vremenom je došlo do širenja i sveopćeg prihvać... more Učvršćenjem rimske vlasti na području Dalmacije s vremenom je došlo do širenja i sveopćeg prihvaćanja rimske kulture i religije. Među prihvaćenim božanstvima našao se i kult Merkura, rimskog božanstva zaštitnika trgovaca koji je do carskog vremena adoptirao osobine grčkog Hermesa, ali i egipatskog Thota. U tim, višedimenzionalnim oblicima, Merkur se javlja i u Saloni. U radu se nastoje sintetizirati podaci i spoznaje o zastupljenosti njegova štovanja u Saloni te prikazati u kojem je periodu osobito bio popularan, koji su tome uzroci te u kojim se oblicima javlja.
Zbirke salonitanskih spomenika od 15. do 19. stoljeća, 2021
Salona kao nepresušan izvor spomenika poslužila je zaljubljenicima u antiku za stvaranje ili boga... more Salona kao nepresušan izvor spomenika poslužila je zaljubljenicima u antiku za stvaranje ili bogaćenje privatnih zbirki. U stoljećima prije osnutka Arheološkog muzeja i donošenja zakona o zaštiti građe, takvim aktivnostima se nije pridavala osobita pažnja. Međutim, preko različitih izvora ipak se mogu djelomično identificirati odneseni spomenici, što se prikazuje u ovom radu.
's Collection of Salonitan Antiquities ApstrAKt Prosvjetiteljsko-romantičarski odnos prema antičk... more 's Collection of Salonitan Antiquities ApstrAKt Prosvjetiteljsko-romantičarski odnos prema antičkom naslijeđu u posljednjim desetljećima 18. i prvim desetljećima 19. stoljeća postavio je rimsku Salonu na mapu atraktivnih europskih nalazišta. Usporedno s osnivanjem institucija nadležnih za brigu i očuvanje salonitanskih spomenika, raste i zanimanje antikvara za novootkrivenim predmetima, kako domaćih tako i stranih. Za strance je građu često nabavljalo lokalno stanovništvo, a o kolekcijama koje su se pritom formirale sačuvano je veoma malo ili nimalo podataka. Uglavnom je zabilježeno tek postojanje kolekcija kod istaknutih pojedinaca, dok su zbirke u manjim sredinama nepoznatih sakupljača uglavnom u potpunosti nepoznate. U ovom radu istražuje se do danas nepoznata zbirka brončanih skulpturica koja je pripadala Solinjaninu Ivanu Grubiću, zvanom Jablan, a danas je dio Antičke zbirke u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču (Kunsthistorisches Museum Wien, Antikensammlung).
Na početku 19. stoljeća diljem Europe intenziviralo se prikupljanje
i trgovanje antičkim spomenic... more Na početku 19. stoljeća diljem Europe intenziviralo se prikupljanje i trgovanje antičkim spomenicima, bilo za privatne zbirke, bilo za novoosnovane državne institucije. Tim procesima zahvaćena je i istočna obala Jadrana kao bogato izvorište građe. Na temelju arhivskih i drugih izvora u ovom se radu detektiraju putovi kojima su salonitanski spomenici odneseni u današnje talijanske pokrajine Veneto i Furlaniju (Friuli-Venezia Giulia) tijekom Prve austrijske uprave u Dalmaciji (1797. – 1806.). Odatle je dio spomenika preseljen u Carski i kraljevski kabinet za numizmatiku i starine u Beču (Kaiserlich-Königliches Münz- und Antikenkabinett), a dijelu se zauvijek gubi trag.
U članku se obrađuju dva spomenika sa spomenom trojne boginje. Prvi je reljef s natpisom posvećen... more U članku se obrađuju dva spomenika sa spomenom trojne boginje. Prvi je reljef s natpisom posvećen Hekati iz Salone. Spomenik je sve do početka 19. stoljeća bio uzidan u atrij biskupske palače u Splitu nakon čega mu se izgubio svaki trag. Budući da je s vremenom brojna građa te zbirke nestala, a jedini trag ostao zabilježen u djelu Illyricum sacrum, smatralo se da je takva sud-bina i ovog reljefa. Međutim, u ovom radu utvr-đuje se da spomenik nije zagubljen, već da je da-rovan carskom Kabinetu za numizmatiku i starine na Bečkom dvoru (Münz-und Antikenkabinett) 1818. godine te da se danas čuva u Kunsthistorisches Museumu (KHM). Drugi spomenik koji se obrađuje prikazuje trojnu boginju i posvećen je Dijani Kelkeji (Diana Celcea, Celcetide), a čuva se u istom Muzeju. Prema arhivskim podacima, taj je spomenik u Beč došao preko zbirke d'Este.
Utvrda Gradina jedinstvena je među brojnim solinskim lokalitetima zbog činjenice da se aktivno i ... more Utvrda Gradina jedinstvena je među brojnim solinskim lokalitetima zbog činjenice da se aktivno i kontinuirano koristi u kulturne svrhe već gotovo pola stoljeća. Osim toga, za razliku od ostalih solinskih, antičkih ili starohrvatskih lokaliteta, Gradinu su izgradili turski osvajači u prvoj polovici 16. stoljeća kako bi spriječili opskrbu kliškim braniteljima. Nakon što je Klis osvojen, u Gradini je boravila turska posada radi čuvanja granice prema mletačkom teritoriju, ali i zbog pljačkaških zalijetanja na okolna područja. U te svrhe utvrda je korištena sve do kraja 17. stoljeća. Sam lokalitet s vremenom je oronuo, dijelovi bedema i kula urušili su se ili su prekriveni zemljom i raslinjem. Unatoč tomu, i dalje se koristi za različita događanja te je nužna obnova i uređivanje. U ovome radu donosi se plan uređenja i prezentacije utvrde Gradina. Uz poštivanje zahtjeva konzervatorsko-restauratorske struke, u projektu je osobita pozornost posvećena zahtjevima lokalne zajednice kako bi se i dalje, čak i u većoj mjeri, lokalitet koristio te na taj način nastavio suživot sa suvremenim Solinom.
U zbirci Ivana Luke Garagnina skupljeni su brojni salonitanski spomenici od kojih se u ovom radu
... more U zbirci Ivana Luke Garagnina skupljeni su brojni salonitanski spomenici od kojih se u ovom radu izdvajaju stele zabilježene na crtežu Ivana Danila. Dokumentirane stele uspoređuju se s očuvanim primjercima uzidanim u istočni ogradni zid parka Garagnin-Fanfogna u Trogiru. Analiziraju se njihove stilske, ikonografske i epigrafske karakteristike te se postavlja vremenski okvir nastanka pojedinih spomenika.
U radu se prati tijek zbivanja oko turske utvrde u Solinu koja je podignuta tridesetih godina 16.... more U radu se prati tijek zbivanja oko turske utvrde u Solinu koja je podignuta tridesetih godina 16. stoljeća. O izgradnji te utvrde i borbama oko nje tridesetih godina 16. stoljeća, prvi je pisao Lovre Katić (1887.-1961.) sredinom 20. st. temeljem povijesnih izvora (Marino Sanudo, Janko Pera, Anonimni kroničar, pisma Petra Kružića kralju Ferdinandu). U ovom radu se iznosi se pregled zbivanja oko utvrde i razmatra njezina uloga nakon 1571. godine.
Prosvjetiteljsko-romantičarski odnos prema antičkom naslijeđu u posljednjim desetljećima 18. i pr... more Prosvjetiteljsko-romantičarski odnos prema antičkom naslijeđu u posljednjim desetljećima 18. i prvim desetljećima 19. stoljeća po-stavio je rimsku Salonu na mapu atraktivnih europskih nalazišta. Usporedno s osnivanjem institucija nadležnih za brigu i očuvanje salonitanskih spomenika, raste i zanimanje antikvara za novootkrivenim predmetima, kako domaćih tako i stranih. Za strance je građu često nabavljalo lokalno stanovništvo, a o kolekcijama koje su se pritom formirale sačuvano je veoma malo ili nimalo podataka. Uglavnom je zabilježeno tek postojanje kolekcija kod istaknutih pojedinaca, dok su zbirke u manjim sredinama nepoznatih sakupljača uglavnom u potpunosti nepoznate. U ovom radu istražuje se do danas nepoznata zbirka brončanih skulpturica koja je pripadala Solinjaninu Ivanu Grubiću, zvanom Jablan, a danas je dio Antičke zbirke u Muzeju povijesti umjetno-sti u Beču (Kunsthistorisches Museum Wien, Antikensammlung).
Bogato kulturno nasljeđe Salone stoljećima se raznosilo u obližnje gradove Split, Trogir i Zadar,... more Bogato kulturno nasljeđe Salone stoljećima se raznosilo u obližnje gradove Split, Trogir i Zadar, ali i u druge gradove te inozemstvo. Nekada glavni grad rimske provincije Dalmacije postao je izdašan kamenolom čiji su ostatci nekad velebnih zdanja najčešće korišteni kao građevinski materijal, a umjetnička djela postajala su dijelom privatnih kolekcija domaćih i stranih sakupljača starina. Tim se predmetima najčešće ne može ući u trag. Stoga, svaki i najmanji, često sporadično zabilježen podatak o iščezloj građi, predstavlja dragocjeno svjedočanstvo. Prikupljanje i objedinjavanje takvih zabilješki na jednom mjestu pridonosi poznavanju korpusa salonitanskih spomenika, ali i privatnih zbirki koje su formirane tim spomenicima. O nestalim zbirkama i privatnim sakupljačima u Splitu i Solinu, kamo je završio veći dio građe, nema mnogo podataka. Jedna takva kolekcija pripadala je i prvom ravnatelju Arheološkog muzeja u Splitu, Carlu Lanzi (1781.–1834.). Kako nije sačuvan inventar te zbirke, njezin sadržaj nam neće vjerojatno nikada u potpunosti biti poznat. Poznato je da je glavnina spomenika potjecala iz Salone, a neke elemente zbirke ipak je moguće rekonstruirati sintezom podataka iz različitih izvora, što se donosi u ovom radu. Prvi put se donosi i zapis britanskog egiptologa i putopisca J. G. Wilkinsona (1797. – 1875.) koji je značajan po tome što je jedini zabilježio da se u Lanzinoj zbirci četrdesetih godina XIX. stoljeća nalazio i carski torzo.
This paper thesis brings the Austrian Baron Francesco Maria Freiherr Carnea von Steffaneo (1751 1... more This paper thesis brings the Austrian Baron Francesco Maria Freiherr Carnea von Steffaneo (1751 1825) into relation with four ancient monuments in Salona which representative in Istria, Dalmatia and Albania lasted from the August of 1797 to the October of 1798. As a passionate art lover, on this occasion he collected a number of different ancient monuments from different parts of province. He then took them partially to Vienna as a present to the emperor and partially to his real estate in Tapogliano. Considering that the only trace of these monuments can be found in the scattered written sources (official reports, private letters) which are kept in different archives (Vienna, Split and Zadar), some of them have been completely unknown up to this point. By comparing these newly discovered and previously published information, four monuments which were found in Salona by the Baron are analysed one architrave, sculpture of the goddess Isis, monumental imperial sculpture, and the sculpture of Hermes. Where possible, their present location was identified as well.
A visual object naming task standardized for the Croatian language: A tool for research and clinical practice
The aim of the present study was to provide normative data for the Croatian language using 346 vi... more The aim of the present study was to provide normative data for the Croatian language using 346 visually presented objects (Cycowicz, Friedman, Rothstein, & Snodgrass Journal of Experimental Child Psychology 65:171-237, 1997; Roach, Schwartz, Martin, Grewal, & Brecher Clinical Aphasiology 24:121-133, 1996; Snodgrass & Vanderwart Journal of Experimental Psychology: Human Learning and Memory 6:174-215, 1980). Picture naming was standardized according to seven variables: naming latency, name agreement, familiarity, visual complexity, word length, number of syllables, and word frequency. The descriptive statistics and correlation pattern of the variables collected in the present study were consistent with normative studies in other languages. These normative data for pictorial stimuli named by young healthy Croatian native speakers will be useful in studies of perception, language, and memory, as well as for preoperative and intraoperative mapping of speech and language brain areas.
The cult of Venus/Aphrodite had existed in the eastern Adriatic from the first Greek colonies in ... more The cult of Venus/Aphrodite had existed in the eastern Adriatic from the first Greek colonies in the 4th century BC and was practiced until the end of Roman Empire. Most cities in the Roman province of Dalmatia testify to the practice of the cult of Venus via numerous sculptures, most of which are from the province capital, Salona (Latin Salonae). Proof of existence of one such sculpture can be found in the writings of Giacomo de Concina, a Venetian living in the early 19th century.
Kolekcija antičkih spomenika Vicka Solitra (1782. – ?) bila je sačinjena uglavnom od spomenika iz... more Kolekcija antičkih spomenika Vicka Solitra (1782. – ?) bila je sačinjena uglavnom od spomenika iz Salone, a svojim sadržajem zainteresirala je i austrijskoga cara Franju I. koji ju je odlučio vidjeti prilikom posjeta Splitu godine 1818. Zbirka je ostala u vlasništvu obitelji Solitro sljedećih pedeset godina te ponovno dolazi u fokus javnosti kada je ravnatelj Arheološkoga muzeja u Zagrebu Šime Ljubić (1822. – 1896.) objavio kako je otkupom od »baštinice« spasio Solitrovu ostavštinu koja umalo nije završila u privatnom posjedu kod inozemnoga kolekcionara. Iako potpuni inventar te zbirke nikada nije objavljen, može se barem djelomično rekonstuirati prema podacima iz literature.
Uploads
Papers by Ana Torlak
i trgovanje antičkim spomenicima, bilo za privatne zbirke, bilo za
novoosnovane državne institucije. Tim procesima zahvaćena je i
istočna obala Jadrana kao bogato izvorište građe. Na temelju arhivskih
i drugih izvora u ovom se radu detektiraju putovi kojima
su salonitanski spomenici odneseni u današnje talijanske pokrajine
Veneto i Furlaniju (Friuli-Venezia Giulia) tijekom Prve austrijske
uprave u Dalmaciji (1797. – 1806.). Odatle je dio spomenika preseljen
u Carski i kraljevski kabinet za numizmatiku i starine u Beču
(Kaiserlich-Königliches Münz- und Antikenkabinett), a dijelu se
zauvijek gubi trag.
izdvajaju stele zabilježene na crtežu Ivana Danila. Dokumentirane stele uspoređuju se s očuvanim
primjercima uzidanim u istočni ogradni zid parka Garagnin-Fanfogna u Trogiru. Analiziraju se
njihove stilske, ikonografske i epigrafske karakteristike te se postavlja vremenski okvir nastanka
pojedinih spomenika.
partially to Vienna as a present to the emperor and partially to his real estate in Tapogliano. Considering that the only trace of these monuments can be found in the scattered written sources (official reports, private letters) which are kept in different archives (Vienna, Split and Zadar), some of them have been completely unknown up to this point. By comparing these newly discovered and previously published information, four monuments which were found in Salona by the Baron are analysed one architrave, sculpture of the goddess Isis, monumental imperial sculpture, and the sculpture of Hermes. Where possible, their present location was identified as well.