Leadership and Development Youth Work

Fenomen govorništva je svojevrstan vid društvene i lične komunikacije. Bez komunikacije ne bi bilo moguće uspostavljanje svakidašnjeg sveta značenja i vrednosti u određenom društvu i kulturi. Koliko je i da li je govorništvo uopšte umetnost, i da li je ono čista, primenjena veština, je pitanje staro koliko i samo besedništvo. Taj sukob logičke i estetske funkcije postaje problem izučavanja estetike i filozofije, koje žele da otkriju koliko je govorništvo preko estetskog i logičkog vredno u estetičkoj, a koliko u kulturno - istorijskoj perspektivi. U radu autorka traga za odgovorima analizirajući razvoj govorništva od antičke Grčke i republikanskog Rima, preko sicilijanske i renesansne retorike, proročkog besedništva i klasične retorike, do hermeneutike i različitih teorija komunikacije.
Ključne reči: retorika antičke Grčke, rimski govornici, teorija argumentacije, teorija komunikativne kompetencije

***

RHETORICAL SKILL AND POWER

Without communication, the everyday praxis of meanings and values in a particular society and culture would not be possible to establish. How and whether is rhetoric the art of public speaking; whether it is pure, applied arts? These questions are as old as the oratory. This clash between the logical and aesthetic function becomes the problem of studying aesthetics and philosophy. Both of them want to discover how much rhetoric is essential in aesthetics, and how much in the cultural - historical perspective. In this paper, the author seeks to answer by analysing the development of rhetoric from ancient Greece and republican Rome, over the Sicilian and Renaissance rhetoric, prophetic rhetoric and classical rhetoric, to hermeneutics and different theories of communication.
Key words: rhetoric of ancient Greece, the Roman orators, argumentation theory, theory of communicative competence

This paper present the work of Brazilian educator and philosopher Paulo Freire with focus on the analysis of his statement which reads: “The aim of education is the radical transformation.” Freire has set one of the most creative syntheses of 20th century adult educational theory, in which he articulated a language of critique and a language of possibility. For education, Freire implies a dialogic exchange between teachers and students, where both learn, both asking question, both reflect and both participate in meaning-making. Radical pedagogy of Paulo Freire provides a different ways of learning and knowledge transfer; his literacy education involves not only reading the word, but also reading the world. It is a program of reconstruction that encourages a social change through educational processes.

Keywords: informal education, Paulo Freire, Theatre of Oppressed, radical transformation

***

U tekstu je predstavljen rad brazilskog edukatora i filozofa Paula Freira, sa osvrtom na analizu njegove izjave koja glasi: “Cilj obrazovanja je radikalna transformacija.” Freire je postavio jednu od najkreativnijih sinteza 20. veka u oblasti obrazovanja odraslih, u okviru koje je napravio sponu između jezika kritike i jezika mogućnosti. Naglašava da dijalog nije samo običan razgovor, već označava epistemološki odnos; to je način spoznavanja, dijaloška razmena između nastavnika i učenika, gde oboje uče, oboje postavljaju pitanja, oboje učestvuju u odlučivanju. Radikalna pedagogija Paula Freira predstavlja podsticaj za razmišljanje o drugačijim načinima učenja i prenošenja znanja i predstavlja rekonstrukcionistički program podsticanja društvenih promena kroz obrazovne procese.

Ključne reči: neformalno obrazovanje, Paulo Freire, teatar potlačenih/obespravljenih, radikalna transformacija

U radu autorka ukazuje na  neophodnost primene mera alternativnog karaktera i drugih usluga u lokalnoj zajednici namenjenih deci sa problemima u ponašanju, predstavljajući smernice dobijene u grupnom radu u okviru seminara „Primena vaspitnih naloga u sistemu socijalne zaštite“ održane u Beogradu i Nišu tokom 2015. godine. Rad je takođe obogaćen primerima dobre prakse – predstavljena je saradnja Centra za socijalni rad Bačka Palanka sa udruženjem „Omladinski klub Bačka Palanka“ i rad Lokalnog restorativnog tima Vojvodine „Loretivo“ u realizaciji i primeni vaspitnih naloga na području opštine Bačka Palanka. Dat je pregled realizovanih vaspitnih naloga, sa osvrtom na polnu i starosnu strukturu učinioca prekršajnih/krivičnih dela, vrstu prekršajnih/krivičnih dela, recidivnost, obrazovnu i porodičnu strukturu, vreme potrebno za realizaciju vaspitnog naloga (brzina reagovanja i izvršenja izrečene mere) itd. za period od 2014-2015. godine.

Ključne reči: maloletnik, kriminalitet, vaspitni nalog, alternativne mere, diverzioni postupak, restorativna pravda

Autorka predstavlja različite vrste programa i restorativnih mehanizama koji se primenjuju u radu sa počiniteljima seksualnih dela, naglašavajući da u javnosti još uvek nije dovoljno razvijena svest o prirodi i značaju alternativnih metoda lečenja i rehabilitacije i da iznalaženje pravednih zakonodavnih rešenja za počinitelje seksualnih dela nije nimalo jednostavan niti lak zadatak.

KLJUČNE REČI: seksualno zlostavljanje / nasilje / krivično delo / restorativna pravda / forenzički pacijenti

THE OVERIEW OF ALTERNATIVE SANCTIONS AND PROGRAMS
IN WORK WITH THE SEXUAL ASSAULT PERPETRATION
The author analyzes different types of therapy and restorative approach for perpetrators of sexual offenses, emphasizing that public awareness of the nature and importance of alternative methods of treatment and rehabilitation is still not sufficiently developed, and that the finding of equitable legislative solutions for perpetrators of sexual offenses is not at all simple or easy task.

U radu autorka daje pregled brojnih programa prekogranične saradnje koji su realizovani na teritoriji opštine Bačka Palanka i opštine Bač (Južnobački okrug, Srbija), te Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije (Hrvatska) koje su prepoznatljive po mirovnom i omladinskom aktivizmu i programima suočavanja sa prošlošću. Takođe su predstavljeni najznačajniji projekti, organizacije i mirovni aktivisti iz navedenog regiona, koji mogu poslužiti kao primeri dobre prakse prekogranične saradnje u lokalnim zajednicama.
Ključne reči: mir, dijalog, aktivizam, saradnja, pomirenje, restorativna pravda, treći put

Cross-border Collaboration and Peace Activism

The municipality of Backa Palanka and the municipality of Bac (South Backa
District, Serbia), Municipality Zavidovici (Zenica-Doboj Canton, Bosnia and Herzegovina), Canton Vukovar-Srem and Canton Osijek-Baranja (Croatia) are recognized by a number of cross-border programs, youth work, promotion of peace activism, dealing with the past, using non-violent communication techniques and restorative justice. Therefore, it is not surprising that, precisely in this region we have a large number of individuals and organizations who received various awards and prizes for peace, from which we highlight the Victimology Society of Serbia Award “The Third Way” for contributing to the development of non-conflict and comprehensive approach to dealing with war and war crimes, Award of the Center for Peace, Non-violence and Human Rights from Osijek “Krunoslav Sukić” for the promotion of peace, nonviolence and human rights and The Aachen Peace Prize. The paper will present the activities of the Youth Club Bačka Palanka and the Society for Tolerance from Backa Palanka, as well as the most important projects, organizations and peace activists from the region, who can serve as examples of good practice of cross-border cooperation and peace activism in local communities.
Keywords: peace, dialogue, activism, cooperation, reconciliation, the third way

U radu autorka daje prikaz i istorijski razvoj nekoliko jezika koji se koriste ili su se koristili u bogosluženju: hebrejskoj, sanskrita, latinskog, grčkog, nemačkog, engleskog i slovenskih jezika. Autorka analizira diglosiju - stanje u kojem se jedno društvo služi sa dva jezička tipa, funkcionalno diferencijalnim tako da se jedan od njih oseća kao „viši“, oplemenjen, otmeniji i učeniji, a drugi kao „niži“, narodski i jednostavniji. Ispisani redovi navode na razmišljanje da li je diglosija, odnosno jezičko dvojstvo, uticalo da se uz pomoć jezika doprinese kulturnoj i psihološkoj nadmoći sveštenstva nad „neposvećenima“ ili je pak zahvaljujući diglosiji sprečeno da modernizovanje jezika ili prevođenje na nove jezike ugrozi autentičnost tekstova i otvori puteve pogrešnim tumačenjima.

U radu se analizira odnos između filozofije i obrazovne prakse, a značajno mesto zauzimaju stavovi o demokratizaciji i preobražaju škole, koje je zastupao brazilski filozof Paulo Freire (1997-2017), jedan od najznačajnijih teoretičara obrazovanja u dvadesetom veku. Dat je osvrt na radikalni pristup u obrazovanju i mogućnosti transformacije postojeće škole i sistema učenja, nastave i obrazovanja.

PERSONS WITH DISABILITIES THROUGH THE PRISM OF SOCIAL CHANGE

Although very intensively working on the promotion and implementation of the social model of disability (which is presented in this paper along with the biomedical pattern), in our society are still present a variety of prejudices and barriers that people with disabilities and their families face in daily lives. The paper presents the results of several sociological studies conducted in Serbia. It also includes a review of the report submitted by the Government of the Republic of Serbia in connection with the implementation of the Convention on the Rights of Persons with Disabilities. Author summarized the advantages, disadvantages and challenges, and the functioning of the system in practice, both in terms of the key actors in the system (government and non- government) and in the context of everyday life of people with disabilities.

U uvodnom delu rada autorka predstavlja iskustvo sa projekta "Alternative" koji je, između ostalog, imao za cilj istraživanje restorativnih pristupa u bavljenju konfliktima i bio osnova za dalje profesionalno bavljenje restorativnom pravdom u našoj sredini. Autorka pravi razliku između retributivne pravde, koja podrazumeva kaznu za zločin/prestup i restorativne pravde, koja naglašava pomirenje i uzima u obzir potrebe svih strana: žrtve, počinioca i zajednice. Dat je osvrt na brojne teorije i diskusije o tome da li u okviru primene restorativne pravde treba insistirati na procesu opraštanja. Autorka navodi stavove Hauarda Zera, Ari Koena, Merilin Armour, Marka Umbrajta, Freda Luskina i drugih, kao i praktičara restorativne pravde sa naših prostora, među kojima se ističu Sanja Ćopić i Vesna Nikolić Ristanović. Analizirajući Van Nesove koncepcije restorativne pravde, autorka se osvrće i na restorativne vrednosti o kojima je pisao Džon Brajtvajt. Prikazani su primeri dobre prakse u restorativnoj pravdi, pre svega projekat opraštanja "The Forgiveness Project". Želeći da pomogne praktičarima u radu sa mladim počiniocima na putu njihovog ličnog razvoja i osvešćivanju posledica do kojih je došlo, iz ugla žrtve ali i ugla počinioca, kao i uticaju događaja na lokalnu zajednicu, autorka je predstavila ideje za aktivnosti koje mogu pomoći u situacijama kada treba da se izvinimo, da zatražimo ili primimo oproštaj, kao i prilikom susreta sa žrtvom/počiniocem. Neki od predloga su korišćenje omladinske restorativne konferencije, restorativni dijalog i "Apology letter".
Ključne reči: retributivna pravda, restorativna pravda, restorativna konferencija, restorativni dijalog, mere alternativnog karaktera, izvinjenje, opraštanje, pomirenje.

Prikaz 19. po redu, međunarodne konferencije "Opraštanje i/ili zaboravljanje", koja je održana 13. i 14. maja 2019. godine u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu u organizaciji Centra za empirijska istraživanja religije. Autorka je dala osvrt na radove koje su na konferenciji predstavili stručnjaci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Velike Britanije, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.

Prikaz 18. po redu, međunarodne konferencije "Mir i pomirenje", koja je održana 14. i 15. maja 2018. godine u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu u organizaciji Centra za empirijska istraživanja religije. Autorka je dala osvrt na radove koje su na konferenciji predstavili stručnjaci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Velike Britanije, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.

Prikaz međunarodne konferencije "Lica i naličja društvene i lične slobode", koja je održana u maju 2017. godine u Novom Sadu u organizaciji Centra za empirijska istraživanja religije (CEIR). Autorka je dala osvrt na radove koje su na konferenciji predstavili stručnjaci iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Velike Britanije, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.

DRAMA IN EDUCATION AS A METHODIC CHALLENGE IN TEACHING

U radu je prikazan društveni kontekst obrazovne drame i pedagogije potlačenih, kao i njihova povezanost sa vaspitanjem i obrazovanjem. Istaknut je značaj participativnih i akcionih istraživanja, te različitih tehnika i metoda koje možemo iskoristiti za unapređenje nastave. S obzirom da je velika pažnja posvećena obrazovnoj drami dat je osvrt na pionire u oblasti dramske pedagogije, među kojima svakako najznačajnije mesto ima Doroti Hitkot i britanska škola. Važno mesto u radu zauzima i analiza pedagogije potlačenih i pristup Paula Freira, jednog od najznačajnijih teoretičara obrazovanja u dvadesetom veku. Dat je osvrt i na doprinos još jednog brazilskog teoretičara i pedagoga Avgusta Boala koji je težio da svojim idejama i angažovanjem doprinese pozitivnoj transformaciji društva, jer kako Freire napominje „cilj obrazovanja jeste radikalna transformacija“.

***

Every modern society strives to apply state-of-the-art knowledge and innovative approaches in education. This paper presents various approaches in education, above all the social context of Educational Drama and Pedagogy of the Oppressed, and their connection with education and active, participative learning in the classroom. It’s emphasized the importance of different techniques and methods, which can improve teaching practice. The introductory part of the paper gives an overview of the current educational system and the possibilities of using innovations into curricula and contents, and creative ideas of transforming the school into an institution that leads young persons on their path to maturity. Considering the great attention dedicated to the educational drama, a review of pioneers in the field of drama pedagogy is given, among which the most significant place have Dorothy Heathcote and the British school. Author also made analysis of the Pedagogy of the Oppressed and the approach of Paulo Freire, one of the most important theoreticians of education in the twentieth century. The review is given to the contribution of another Brazilian theorist and pedagogue Augusto Boal and his concept of positive transformation of society, as parallel to Freire notes’ that “the goal of education is the radical transformation”.

***

Каждое современное общество стремится применять в образовании самые современные знания и образовательные методы. В данной работе рассмотрены некоторые методов в образовании, прежде всего взаимосвязи образовательной драматизации и педагогики угнетенных и их общая связь с воспитанием и образованием. Также подчеркнуто значение коллективных практических исследований, разными техниками которых мы можем улучшить не только повседневную жизнь, но и всю систему образования, а вместе с ней и общество в целом. Во вводной части работы приведён обзор современной системы образования и возможности внедрения инноваций в содержание учебных планов и программ для превращения школы в учреждение, ведущее учеников по пути взросления. С учётом того, что большое внимание уделено методу образовательной драматизации, в работе приведён обзор первопроходцев в области драматической педагогики, среди которых, безусловно, самое заметное место занимают Дороти Хиткот и британская школа. Важное место в работе занимает и анализ педагогики угнетенных Пауло Фрейре, одного из важнейших теоретиков образования в двадцатом веке. Также отмечен и вклад одного из самых выдающихся теоретиков бразильского образования и педагога Августа Боала, который стремился своими идеями способствовать позитивной трансформации общества, ведь как отмечает Фрейр: „образование - это и есть кардинальная трансформация“.

U radu se analizira čin opraštanja i pomirenja, a kao ilustracija koriste se događaji i primeri iz filma "Praštanje Amiša" (Amish Grace, 2010). Film je baziran na istinitom događaju koji se odigrao u oktobru 2006. godine, kada je tokom pucnjave u amiškoj školi u Nikel Majnsu, u Pensilvaniji, ubijeno pet i ranjeno još pet devojčica. Amiška zajednica je tada učinila neverovatan gest prema porodici Čarlija Robertsa, počinioca. Novinari i kompletno društvo, pogotovo porodica Roberts su bili zatečeni ljubavlju, saučešćem i činom praštanja amiške zajednice, i pre svega amiških porodica čija su deca stradala. Opisani su odnosi u porodicama, novinarska neverica i izveštavanje o praštanju Amiša, razgovori sa savetnikom za tugu, teškoće prihvatanja tragedije i upitanost kako oprostiti stvari koje su, na neki način, neoprostive. Potom sledi deo o konceptu praštanja Amiša, uz brojne citate iz Svetog pisma. U drugom delu rada dat je osvrt na mogućnosti primene restorativne pravde, a pre svega restorativnog dijaloga i restorativnog kruga.

Ključne reči: opraštanje, pomirenje, restorativni krug, dijalog, restorativna pravda, Amiši 

***

RETHINKING FORGIVENESS: HOW TO FORGIVE UNFORGIVEN

The paper analyzes the act of forgiveness and reconciliation illustrated by events and examples from the film Amish Grace (2010). The film is based on a true story regarding Amish school shooting that took place in October 2006, when five girls had been killed and five other girls had been injured in Nickel Mines, Pennsylvania. The Amish community then made an incredible gesture to the family of Charlie Roberts, the perpetrator. Journalists, the entire society, and above all the Roberts family, were overwhelmed by the love, condolences and forgiveness of the Amish community. In the paper author described family relationships, journalistic scepticism regarding Amish forgiveness, discussions with a grief counsellor, difficulty accepting tragedies, and being asked how to forgive things that are unforgivable are described. This is followed by a section on the concept of Amish forgiveness, with numerous quotations from the Bible. The final part of the paper deals with the possibilities of applying restorative justice, with focus on restorative dialogue and restorative cirlce.

Tokom istorije na invaliditet se gledalo kao na bolest, a osobe koje su imale neku vrstu invaliditeta, hendikepa ili oštećenja su bile izlagane javnom podsmehu i poruzi. Sve je to bilo propraćeno povlačenjem, izolacijom, stigmom, osećajem nemoći, nezadovoljstva, stida. Kasnije, invaliditet je dobio karakter milosrđa, ne samo individualnog nego i organizovanog. Zahvaljujući brojnim studijama i istraživanjima možemo analizirati socijalnu distancu i odnos prema osobama sa invaliditetom. Prisutne su predrasude, stid kod porodice i ne baš pozitivni stavovi javnosti, koji su nastali uglavnom zbog nedovoljne informisanosti, nedovoljnog kontakta sa osobom koja ima bilo fizički bilo mentalni invaliditet, ili usled istorijskih i društvenih dešavanja koja su uticala na kreiranje određenog stava. U radu su predstavljeni podaci različitih programa koje je autorka realizovala i u kojima je učestvovala, a na temu načina života i izazova sa kojima se osobe sa invaliditetom i njihove porodice suočavaju. U drugom delu rada, prikazani su primeri rada sa decom uz korišćenje edukativne alatke „Friendship Cards“. Dat je osvrt na primere osećanja stida i ponosa prisutnih u animiranim filmovima (U potrazi za Nemom i Dambo), kao i priči za decu (Ružno pače), koji se direktno ili indirektno bave tematikom invalidnosti, sa osvrtom na prožimanje stida i ponosa.

***

During the history, disability has been seen as a disease, and people who have had some kind of disability, handicap or impairment have been exposed to public ridicule and scorn. All this was accompanied by withdrawal, isolation, stigma, feelings of helplessness, dissatisfaction, shame. Later, disability acquired the character of charity, not only individual but also organized. Thanks to numerous studies and research, we can analyze social distance and attitudes towards people with disabilities. There are prejudices, shame in the family and not very positive attitudes of the public, which arose mainly due to insufficient information, insufficient contact with a person with either physical or mental disability, or due to historical and social events that influenced the creation of a certain attitude. The paper presents data from various programs that the author has realized or participated in, dedicated to the lifestyle and challenges that people with disabilities and their families face. In the second part of the paper, author presented examples of working with children using the innovative tool “Friendship Cards”. The feelings of shame and pride are presented through analyses of animated films (Finding Nemo and Dumbo) and children’s story (Ugly Duckling), which directly or indirectly deal with the topic of disability, with reference to the permeation of shame and pride.