Linguistics and Languages

Rezime: U radu se raspravlja o porijeklu i značenju bokokotorskog toponima Kumbor. Polazimo od pretpostavke da ovaj toponim ima korijene u (vulgarnom) latinskom jeziku. U tom pravcu iznosimo dvije hipoteze: a) da Kumbor potiče od latinskog canabae-'naselje trgovaca, penzionisanih vojnika' itd. i b) da Kumbor potiče od vulgarnolatinskog cămpor(i/e)-'polje'. Detaljnom sadržajno-formalnom analizom ustanovljeno je da druga hipoteza u većoj mjeri odgovara stvarnosti. Uz analizu značenja i strukture samog toponima, prilog donosi i opširnu argumentaciju o njegovoj istorijskoj provenijenciji, koja dodatno potvrđuje valjanost iznesene pretpostavke o porijeklu i semantici toponima Kumbor.

U radu se analiziraju akcenatski tipovi pridjeva u mjesnome govoru Trtna, koji je dijelom čakavskoga ekavskoga dijalekta i pokazuje znatne sličnosti s ostalim govorima kastavske skupine pa joj, u tom smislu, može biti reprezentantom. Terenskim se istraživanjem prikupljen materijal akcenatski klasificira i uspoređuje s trima polazišnim akcenatskim tipovima. Utvrđuju se odstupanja u odnosu na ishodišni sustav i u odnosu na susjedne sjeverozapadne čakavske govore. Prema rezultatima se tih odstupanja pretpostavljaju pravci jezičnoga razvoja. Govor se Trtna izdvaja veoma arhaičnom akcenatskom značajkom: brojnošću pridjeva s očuvanim dugosilaznim naglaskom na nastavku u određenome liku.

The undersigned certifies that she has read and hereby recommends for acceptance by The Open University of Tanzania, a dissertation titled "The Dynamics of Conflict of the Kuria Tribe Around North Mara Mine", in partial fulfillment of the requirements for the Degree of Master of Social Work of The Open University of Tanzania.

The word 'Bodo' which is also pronounce as 'Boro' denotes both the language and community, which have basic concentration in the northern part of the Brahmaputra valley of Assam. They have also thin concentration in the southern part of the Brahmaputra valley, North Bengal, Meghalaya, Nagaland, Bangladesh and Nepal. The pronoun is an important morphological part of the Bodo linguistic structure. In Bodo, Pronouns are classified into seven classes e.g. Personal, Relative, Reciprocal, Reflexive, Interrogative, Indefinite and Demonstrative. This research paper aims to describe and highlight only the personal pronouns in Bodo. The Bodo personal pronouns have three folds of person distinction. The first person is {aƞ}, second person is {nɯƞ}, and third person is {bi}. All personal pronouns are morphologically inflected with Number, Case marker, Inclusive, Exclusive, Emphatic, Topic, and subjunctive. The special characteristic of personal pronouns in Bodo is that Kinship terms are derived with the pronominal prefixes.

Analiza je izrađena na korpusu rečenica u kojima su potvrđeni frazemi. Opisano je samo ono što je potvrđeno. Ciljanim istraživanjem pojedinih problema dobili bismo o njima više podataka. Međutim i na ovakvom, frazeologijom ograničenom, korpusu mogu se donositi zaključci, mogu se zapaziti smjerovi razvoja proučavanih govora. Rad je temeljen na najnovijim istraživanjima na terenu – frazemi su prikupljani od 2000. godine do danas pa se u nekim aspektima razlikuje od rezultata dijalektoloških istraživanja provedenih tijekom prošloga stoljeća.An analysis has been done on a corpus of verified sentences, which include phrasemes. Only verified features are taken into account. With a specific research of some of the problems we could achieve more data. But even in a specific research of this type, where the corpus was bound by phraseology, it is also possible to make conclusions and to observe the directions of development of the elaborated speeches. This work is the result of the newest res...

U organizaciji HAZU, njezinog Razreda za filološke znanosti, Zavoda za lingvistička istraživanja, Odbora za dijalektologiju i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, u palači HAZU, Zrinski trg 11, održao se od 18. do 20. listopada 2012. dvanaesti po redu znanstveni skup o hrvatskim dijalektima.

Primljeno 2. X.I995. Filozofski fakultet, Zagreb NAGLASAK GLAGOLSKOG PRIDjEVA RADNOG U CAKAVSKOM NARjECjU 1 U radu se analizira naglasak glagolskog pridjeva radnog u Cakavskom narjee ju. On se povezuje s naglasnim tipovima nastaJim na temelju odnosa infmi tiva i prezenta. Utvrduju se temeljni naglasci pridjeva radnog karakteristicni za eakavsko narjeeje kao cjelinu. Promatra se pomak siline uzenskom rodu jednine. I. Glagolski pridjev radni na eakavskom podrueju moze imati (promatramo li ml.iSki, zenski i srednji rod jednine i mnozine): 1. isti naglasak na istom mjestu u svim obJicima, 2. razliCit naglasak na istom mjestu, 3. isti naglasak na razliCitim mjestima, 4. razlicite naglaske na razliCitim mjestima.

U ovom se radu istražuje utjecaj tematskih uloga kao značenjskih čimbenika na tvorbu sintetskih složenica u engleskom (npr. firefighter) i hrvatskom jeziku (npr. vatrogasac). U radu se razmatraju prednosti i nedostaci formalnih i funkcionalističkih modela tvorbe sintetskih složenica. Za analizu je odabran teorijski okvir konstrukcijske morfologije koja čini podskup šire struje konstrukcijskogramatičkih pristupa i uporabnih modela jezika. Usmjerenost konstrukcijske morfologije k uporabnim modelima jezika opravdava i odabir korpusnolingvističkih i psiholingvističkih metoda u ovom radu. Korpusnolingvističkim metodama analizirani su podaci o produktivnosti, shematičnosti i učestalosti tvorbe sintetskih složenica u engleskom i hrvatskom jeziku. Analizom korpusa engleskog i hrvatskog jezika dostupnih putem alata Sketch Engine prikupljeno je ukupno 18.720 pojavnica sintetskih složenica u engleskom jeziku i 16.520 pojavnica u hrvatskom jeziku. Daljnjom statističkom analizom tih složenica ut...

rasprava radi li se uopće o utjecaju štokavskih doseljenika ili naprosto o izoglosi koja je stigla upravo do tih mjesta, no gledano u cjelini, malo je vjerojatno da bi se poveći broj takvih jezičnih osobina koncentrirao samo u tim mjestima, a u susjednim im uglavnom nema ni traga.

Za pravilan je razvoj čitalačke vještine nužna priprema koja započinje od djetetova rođenja i uvelike ovisi o tome koliko i kako odrasli, u najširem smislu odgojitelji, okružuju dijete govornim i pisanim sadržajima i privikavaju ga na njihovo razumijevanje i korištenje. Važno je da se dijete s knjigom susretne što ranije. Prva knjiga s kojom bi se dijete trebalo susresti jest slikovnica. Rad će nastojati pokazati važnost dobre slikovnice za govorni, estetski i misaoni razvoj djeteta. Slikovnica će se analizirati kroz slike, tekst, kvalitetu i funkciju. S pomoću kriterija za dobru slikovnicu roditeljima/odgojiteljima u širem smislu pomoći će se u odabiru prve slikovnice za dijete.

U radu se analizira inventar glagolskih oblika u cakavskom nar jecju i u hrvatskom knjiZevnom jeziku, njihova tvorba i distribucija, stupanj njihove konzervativnosti i inovativnosti. Usporedujuci glagolske oblike 1 u cakavskom i u hrvats-kom knjizevnom jezJ~klU uoeava lSe da ' je z;a oba sUJstava zajedniCika veCina glagdlsldh s1nrt:agmi. Tako su i u jednom i u drugom sustavu infinitiv, prezent, aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt, futur I i II, imperat. iv, kondicional I i II, prilog sadasnji, pridjevi radni i trpni. Glagolski priIog prosIi upotrebljava se samo u knjizevnom jez~ku, a predbuduce vrijeme i imperativ prosli kamkteristicni su samo za cakavsko narjecje.

Pomponije Mela, rimski geograf (1. st.). Napisao je Chorographia ('Opis zemalja', 43. g.) u 3 knjige. Priobalna područja bolje su opisana od unutrašnjosti. U 1. knjizi je opći opis zemalja, Ilirik je opisan u 2. knjizi vrlo kratko, a spominju se gradovi Iader, Narona, Pola, Salona, Tragurium, otoci Apsoros, Apsyrtides, Diomēdeiai, Dyskelados, Ēlectrides, Hydria, Issa, Korkyra Melaina, Pityeia, Titana, rijeke Danubius i Narōn te more Adrias. Velej Paterkul, rimski povjesničar (1. st.). Njegova Historia Romana (Rimska povijest) u 2 knjige nepotpuno je sačuvana. Nekoliko odlomaka posvetio je panonskodalmatskom ustanku (batonskom ratu), u kojima se spominje grad Siscia, rijeka Bathinum i gora Claudius. Flor (Lucius ili Publius Annaeus Florus), rimski povjesničar (1. st.). Napisao je Epitome ex Tito Livio / Epitome bellorum omnium annorum DCC (Sažetak Tita Livija ili Sažetak svih ratova u 700 godina) u 2 knjige. U opisima ratova spominju se rijeke Arsia, Dravus, Savus, Titius, more Adrias, obale otoka Krka (Curictica litora) i grad Delminium. Sekst Julije Frontin (Sextus Iulius Frontinus), bio je rimski političar i pisac stručnih djela iz 1./2. st. pr. Kr. Njegova Stratagemata (Ratne varke) opisuju vještine upravljanja vojskom, a u primjerima iz nedavne povijesti spominje i toponime (npr. Delminium). Lukan (Marcus Annaeus Lucanus), rimski pjesnik iz 1. st. Jedino njegovo sačuvano djelo je ep Pharsalia, koji opisuje građanski rat između Cezara i Pompeja. Najveći rimski povjesničar Tacit (Cornelius Tacitus), živio je u 1./2. st. U Analima (Annales) opisuje razdoblje od Augustove do Neronove smrti u 16 knjiga od kojih su 7. -10. knjiga izgubljene. U Povijestima (Historiae) obrađuje suvremenu povijest u 14 knjiga. Sačuvane su prve četiri i dio pete knjige. Dionizije Perijeget, grčki pjesnik (2. st.). U epu Περιήγεσις τῆς οἰκουμένης (Vodič po svijetu) opisuje tada poznati svijet. Njegov je ep često komentiran i preveden je na latinski, a KONTINUITET IMENA Imena naselja Črvar Veliki i Črvar Mali (u Istri), te Červar (luka sjeverno od Poreča) mogu se izvesti od vlat. cervaria (Križman 1997: 372). Ti su toponimski likovi prošli romansku palatalizaciju, sufiks -ar-nije prešao u -er-kao u mlađim mletacizmima i nema slavenske metateze likvida. Likovi Črvar i Červar razlikuju se u prvom slogu, što bi moglo upućivati na posuđivanje iz različitih romanskih idioma. OSTALO Tipična romanska tvorba, od naziva životinja sufiksom -aria, usp. port. Cerveira, šp.

The goal of this study was to explore the nature of antonymy as a semantic relation of opposition from the perspective of Cognitive Linguistics as an inter and multidisciplinary theoretical framework. The study wanted to show that antonymy is actually a relation of opposite meaning on the conceptual level, and that it functions as a prototype-based category. The reasoning behind this aim stems from the long tradition of the notion of opposition in Western scientific thought.

U listopadu ove godine, u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, predstavljena je knjiga Metodologija istraživanja dječjega jezika autora Jelene Kuvač (u međuvremenu udana Kraljević) i Marijana Palmovića, znanstvenih novaka u Laboratoriju za psiholingvistička istraživanja Odsjeka za logopediju Edukacijskorehabilitacijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga predstavlja izniman doprinos metodologiji istraživanja dječjega jezika, već s obzirom na to da potreba za njom postoji još od početaka prvih psiholingvističkih istraživanja jezičnoga razvoja koja su se u Hrvatskoj počela provoditi prije četrdesetak godina. Autori ne samo da u knjizi donose povijesni pregled istraživanja dječjega jezika u svijetu i u nas te metodologiju istraživanja dječjega jezika, i jezika uopće, nego na jednostavan, a opet znanstven način pojašnjavaju primjenu suvremenih računalnih programa za prijepis i obradu dječjega jezika te kako se dobiveni podaci iz korpusa mogu tumačiti u okviru različitih teorija jezičnoga razvoja. U knjizi se nastoji osvijestiti važnost psiholingvističkih istraživanja te predstaviti mogućnost interdisciplinarne primjene njihovih postignuća. Jedina zamjerka autorima mogla bi biti ta što na više mjesta u knjizi umjesto pojma govoreni diskurs, znači onaj koji je ostvaren s pomoću govora, upotrebljavaju pojam govorni diskurs, koji bi se, kao što je na to upozorio početkom prošloga stoljeća F. de Saussure razlikujući jezik (la langue) od govora (la langage, parole), odnosio na konkretno sporazumijevanje koje je organizirano po zakonitostima jezika kao apstraktnoga sustava znakova, a koje se onda, s obzirom na način realizacije, može ostvariti kao pisani ili kao govoreni diskurs. Knjiga je podijeljena u šest tematskih poglavlja:

U listopadu ove godine, u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, predstavljena je knjiga Metodologija istraživanja dječjega jezika autora Jelene Kuvač (u međuvremenu udana Kraljević) i Marijana Palmovića, znanstvenih novaka u Laboratoriju za psiholingvistička istraživanja Odsjeka za logopediju Edukacijskorehabilitacijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga predstavlja izniman doprinos metodologiji istraživanja dječjega jezika, već s obzirom na to da potreba za njom postoji još od početaka prvih psiholingvističkih istraživanja jezičnoga razvoja koja su se u Hrvatskoj počela provoditi prije četrdesetak godina. Autori ne samo da u knjizi donose povijesni pregled istraživanja dječjega jezika u svijetu i u nas te metodologiju istraživanja dječjega jezika, i jezika uopće, nego na jednostavan, a opet znanstven način pojašnjavaju primjenu suvremenih računalnih programa za prijepis i obradu dječjega jezika te kako se dobiveni podaci iz korpusa mogu tumačiti u okviru različitih teorija jezičnoga razvoja. U knjizi se nastoji osvijestiti važnost psiholingvističkih istraživanja te predstaviti mogućnost interdisciplinarne primjene njihovih postignuća. Jedina zamjerka autorima mogla bi biti ta što na više mjesta u knjizi umjesto pojma govoreni diskurs, znači onaj koji je ostvaren s pomoću govora, upotrebljavaju pojam govorni diskurs, koji bi se, kao što je na to upozorio početkom prošloga stoljeća F. de Saussure razlikujući jezik (la langue) od govora (la langage, parole), odnosio na konkretno sporazumijevanje koje je organizirano po zakonitostima jezika kao apstraktnoga sustava znakova, a koje se onda, s obzirom na način realizacije, može ostvariti kao pisani ili kao govoreni diskurs. Knjiga je podijeljena u šest tematskih poglavlja:

Govor Kostrene, koji ukljucuje dva dijalektoloska punkta: Kostrenu Sv. Luciju i Kostrenu Sv. Barbaru, u dijalektoloskoj je literaturi određen dijelom primorskoga poddijalekta ekavskoga dijalekta cakavskoga narjecja. Temeljne su fonoloske i morfoloske znacajke toga poddijalekta, pa tako i govora Kostrene, prikazane u knjizi Trsatsko-bakarska i crikvenicka cakavstina Ive Lukežic. Silvana Vranic u svojoj je knjizi Cakavski ekavski dijalekt: sustav i podsustavi i u nekolikim clancima potvrdila pripadnost kostrenskoga govora ekavskomu cakavskomu dijalektu i njegovu primorskomu poddijalektu, a Sanja Zubcic u svojoj je doktorskoj disertaciji Akcenatski tipovi imenica i glagola u sjeverozapadnim cakavskim govorima i u clanku o naglasnim znacajkama kostrenskoga govora potvrdila ukljucenost toga idioma u sjeverozapadnocakavske govore zahvaljujuci sjevernocakavskoj metatoniji u određenih pridjeva i u prezentu e-tipa glagola. Predmetom istraživanja ovoga rada odnos je infinitiva i prezenta glag...

U clanku su prikazani inventar i distibucija vokala, konsonanata i prozodijskih jedinica u govoru Brovinja u Istri. Prema tim se znacajkama, ukljucujuci i druge razlikovnosti razlicitih rangova ovjerene za ovoga istraživanja, potvrđuje pripadnost brovinjskoga govora cakavskomu narjecju i podudarnost s labinskim govorima sredisnjega istarskoga poddijalekta ekavskoga dijalekta.

U radu se Hrastina istraživanja (objavljena i rukopisna u upitnicima za Srpskohrvatski/hrvatskosrpski dijalektološki atlas) otočnih govora sjevernoga hrvatskoga primorja provedena 50-ih i 60-ih godina 20. st. analiziraju u odnosu na istraživanja istoga korpusa provedena krajem 20. st. Dio je Hrastinih radova, manjega opsega i deskriptivnih, ugrađen u recentnije sintetske radove hrvatske dijalektologije, a dio donosi i do danas najsustavnije prikupljene i obrađene podatke ispitanoga dijalektološkoga punkta.

gent, com no havia que, sobressa era com si et donaven tot el Mesies. La gent de la vella generacio tarbenera sol dir, no sense ironia, la seguent frase sentenciosa: relucen mas que el sol: Sacacupos, Matapuercos y Conservacion". Es tracta d'una versio local d'una dita popular molt difosaL Com es pot observar, contrafa una altra dita tambe molt coneguda de caracter religios ("Tres jueves hay en el ano...") que esmenta les festes cristologiques mes importants del calendar! liturgic catolic celebrades en dijous {"Jueves Santo, Corpus Christ! y el Dfa de la Ascension'^. L'esmentem acf perque defineix molt be la mentalitat de la gent que va viure la societat tradicional, en aquell engranatge que conformava la societat preindustrial, per a qui, exposa la dita, alio que veritablement tenia importancia eren les dates del calendar! agrfcola en que es feia acapte ' f. La tradicio de la porquejcida a Tarbena ; ;

U članku su prikazani inventar i distribucija samoglasnika, suglasnika i prozodijskih jedinica u govoru Karojbe (Močiboba). Prema tim se značajkama, uključujući i druge razlikovnosti različitih rangova potvrđene za ovoga istraživanja, taj govor priključuje južnočakavskim govorima na istarskom području, danas već s nizom jezičnih značajki svojstvenih autohtonim sjevernočakavskim govorima.

U clanku su prikazani inventar i distibucija vokala, konsonanata i prozodijskih jedinica u govoru Brovinja u Istri. Prema tim se znacajkama, ukljucujuci i druge razlikovnosti razlicitih rangova ovjerene za ovoga istraživanja, potvrđuje pripadnost brovinjskoga govora cakavskomu narjecju i podudarnost s labinskim govorima sredisnjega istarskoga poddijalekta ekavskoga dijalekta.

U radu se Hrastina istraživanja (objavljena i rukopisna u upitnicima za Srpskohrvatski/hrvatskosrpski dijalektološki atlas) otočnih govora sjevernoga hrvatskoga primorja provedena 50-ih i 60-ih godina 20. st. analiziraju u odnosu na istraživanja istoga korpusa provedena krajem 20. st. Dio je Hrastinih radova, manjega opsega i deskriptivnih, ugrađen u recentnije sintetske radove hrvatske dijalektologije, a dio donosi i do danas najsustavnije prikupljene i obrađene podatke ispitanoga dijalektološkoga punkta.

* rad je izrađen na istraživačkome projektu Istraživanje antroponimije na tlu Hrvatske u XV. stoljeću-CroNominaXV (iP-2018-01-6053), koji u cijelosti financira Hrvatska zaklada za znanost i koji se provodi na ustanovi nositelju projekta institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

On the Language Solutions of Stipan Lukić After the famous Franciscan literary circle in Buda, which was very active in the late 17 th and 18 th centuries, some writers who were not Franciscans were active in the pre-revival period in the 19 th century, continuing the enlightenment activities of the previous century. One of them was Stipan Lukić, who was from Buda, but was employed as a clerk in Pest at the Hungarian Royal Chamber. In 1823, in Pest, Lukić published an educational religious work for children under the title Xivot Gospodina Boga i Spasitelja nashega Isukersta. S' boxanstvenom Prilikom Njegovom (The Life of Our Lord God and Our Saviour Jesus Christ, with His Divine Image). The linguistic analysis of this work shows a partial reliance on the linguistic solutions of the Slavonian grammarians Relković and Lanosović, but also a partial reliance on the local language of the Buda Croats of that time, especially on the phonological level. Some of Lukić's linguistic features are found in the works of Croatian writers from the 16 th to the middle of the 20 th century, and some are still present today and belong to the contemporary Croatian literary language. The analysis is supported by concrete examples.

U radu se na temelju terenskoga istraživanja utvrđuju spregovne vrste, analiziraju morfološke osobitosti glagolskih oblika i njihove morfonološke alternacije, uključujući i prozodijske, te se donose akcenatski tipovi glagola u mjesnome govoru Metajne na otoku Pagu. 1. Uvod Govori se na otoku Pagu, prema istraživanjima značajki na fonološkoj razini koja sam nekontinuirano provodila od 1984. do 2001., klasificiraju u jugoistočni makrosustav i sjeverozapadni makrosustav. 1 U prvome se preklapaju čakavski ikavsko-ekavski sustav i štokavski ikavski sustav. 2 Drugi je makrosustav dijelom čakavskoga ikavsko-ekavskog dijalekta. Mjesni govor Metajne s mjesnim govorom Zubovića i govorom Kustića pripada drugomu mikrosustavu, a s govorom grada Paga i govorom Košljuna koji tvore prvi mikrosustav čini južni tip sjeverozapadnoga makrosustava paških govora. Intenzivnije se razlikov-UDK 811.163.42'282.2(497.5 Metajna) Izvorni znanstveni članak Rukopis primljen 7. VI. 2004. Prihvaćen za tisak 1. X. 2004.

Istarski su čakavski govori u dijalektološkim atlasima koji zahvaćaju područje izvan Republike Hrvatske zastupljeni malim brojem punktova. U Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) i Europski lingvistički atlas (ALE) uključena su svega dva punkta: Žminj i Rukavac, a građa je iz tih govora sadržana u osam objavljenih knjiga OLA koje objedinjuju fonetsko-gramatičke značajke korpusa. S obzirom na to da je razvoj stražnjega nazala u brojnim autohtonim istarskim čakavskim govorima dvojak, pa i trojak, a refleks a posebnost nekih buzetskih govora, ali u sufiksu infinitivnih osnova glagola II. vrste i drugih govora na području Istre, podatci iz punktova uključenih u OLA i ALE ne pružaju stvarnu sliku o rasprostiranju te izoglose. Stoga su radi preciznijega uvida u distribuciju tih reflekasa i prikaza na jezičnoj karti, konzultirani i drugi izvori, u prvom redu korpus Hrvatskoga dijalektološkoga (jezičnog) atlasa (HDA, odnosno HJA) s punktovima različitih čakavskih dijalekata: ekavskoga, buzetskoga, ikavsko-ekavskoga, jugozapadnoga istarskoga ili štakavsko-čakavskoga i južnoga ikavskoga dijalekta. Ključne riječi: refleks *, istarski čakavski govori, lingvistička geografija, Općeslavenski lingvistički atlas, Hrvatski dijalektološki (jezični) atlas

Istarski su čakavski govori u dijalektološkim atlasima koji zahvaćaju područje izvan Republike Hrvatske zastupljeni malim brojem punktova. U Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) i Europski lingvistički atlas (ALE) uključena su svega dva punkta: Žminj i Rukavac, a građa je iz tih govora sadržana u osam objavljenih knjiga OLA koje objedinjuju fonetsko-gramatičke značajke korpusa. S obzirom na to da je razvoj stražnjega nazala u brojnim autohtonim istarskim čakavskim govorima dvojak, pa i trojak, a refleks a posebnost nekih buzetskih govora, ali u sufiksu infinitivnih osnova glagola II. vrste i drugih govora na području Istre, podatci iz punktova uključenih u OLA i ALE ne pružaju stvarnu sliku o rasprostiranju te izoglose. Stoga su radi preciznijega uvida u distribuciju tih reflekasa i prikaza na jezičnoj karti, konzultirani i drugi izvori, u prvom redu korpus Hrvatskoga dijalektološkoga (jezičnog) atlasa (HDA, odnosno HJA) s punktovima različitih čakavskih dijalekata: ekavskoga, buzetskoga, ikavsko-ekavskoga, jugozapadnoga istarskoga ili štakavsko-čakavskoga i južnoga ikavskoga dijalekta. Ključne riječi: refleks *, istarski čakavski govori, lingvistička geografija, Općeslavenski lingvistički atlas, Hrvatski dijalektološki (jezični) atlas

U radu se na temelju dostupnih izvora i literature s tvorbeno-motivacijskog aspekta analiziraju prezimena zabilježena u najstarijoj matičnoj knjizi rođenih župe sv. Lovre u Petrinji. Početci oblikovanja naselja Petrinje sežu u 17. stoljeće, a matične se knjige u crkvi sv. Lovre vode od 1677. godine. Od sedamdeset tri prezimena čiji zapis seže i do tristo godina u prošlost, šezdeset tri su se zadržala u Petrinji i danas. Cilj je rada analizom prezimena dati povijesnu antroponimijsku sliku jezično općenito neistraženoga petrinjskog područja.

U ovom radu autor stavlja u suodnos pojedine dijelove međimurskog dijalekta i susjedne slovenske dijalekte (prekomurski i prleski). U prvom se dijelu rada nakon prikaza podjele međimurskog dijalekta daje pregled fonoloskih i morfoloskih osobina koje stavljaju u suodnos 5 uspoređivanih cjelina (donji, srednji i gornji poddijalekt međimurskoga dijalekta te govor Beltinaca kao predstavnika prekomurskog dijalekta i govor Gajsevaca pri Križevcih kao predstavnika prleskoga dijalekta. Redom se uspoređuju dva po dva teritorijalno bliska poddijalekta / skupine / govora. U drugom se dijelu rada oprimjeruju leksicke razlike između gornjega poddijalekta i istraživanih slovenskih govora s jedne strane te srednjega i donjega poddijalekta s druge strane. Zakljucuje se da je usprkos nekim zajednickim osobinama granica između slovenskih i hrvatskih dijalekata na tom podrucju vrlo cvrsta.

U prvom se dijelu rada nakon prikaza podjele meðimurskog dijalekta daje pregled fonolokih i morfolokih osobina koje stavljaju u suodnos 5 usporeðivanih cjelina (donji, srednji i gornji poddijalekt meðimurskoga dijalekta te govor Beltinaca kao predstavnika prekomurskog dijalekta i govor Gajevaca pri Krievcih kao predstavnika prlekoga dijalekta, a u drugom se dijelu rada oprimjeruju leksièke razlike izmeðu gornjega poddijalekta i istraivanih slovenskih govora s jedne strane te srednjega i donjega poddijalekta s druge strane.

Prisutnost je velikoga broja njemačkih posuđenica u hrvatskim govorima rezultat višestoljetnoga jezičnog dodira između hrvatskoga i njemačkoga jezika. Iako se hrvatska jezična politika, posebice u 19. stoljeću, snažno odupirala utjecaju njemačkoga na hrvatski jezik, njemačke su se posuđenice ipak zadržale i do danas se aktivno rabe na supstandardnoj razini. Cilj je ovoga rada analizirati zabilježene lekseme preuzete iz njemačkoga jezika u mjesnim govorima Mrkoplja, Sungera i Liča, štokavskim ikavskim govorima Gorskoga kotara. Germanizmi prikupljeni terenskim istraživanjem podijeljeni su prema svojoj pripadnosti određenim semantičkim sferama te vremenskoj, prostornoj, funkcionalnoj i generacijskoj raslojenosti. Posebna je pozornost posvećena njihovoj semantičkoj prilagodbi u jeziku primaocu na temelju oglednih primjera iz prikupljene građe. Rad povezuje dvije lingvističke discipline, lingvistiku jezičnih dodira i dijalektologiju.

U radu se na temelju terenskih istraživanja deset novoštokavskih ikavskih govora te četiri kopnena južnočakavska govora između Krke i Neretve prikazuje stanje suglasnika: frikativa f, spiranta x, afrikata, dočetnoga -l i -m te palatala l.Based on the field research of the ten Neo-štokavian ikavian dialects and four Southčakavian dialects spoken in the region between the rivers Krka and Neretva, the article focuses on the following consonants: fricative f, spirant x, affricates, alveolars -l and -m and palatal l.Nell’articolo si presenta, in base a ricerche sul terreno di dieci parlate nuovo stocave icaviche e di quattro parlate ciacave meridionali tra i fiumi Krka e Neretva, lo stato delle consonanti: fircativa f, aspirata x, delle affricate, della -l e della -m finale e della l palatale

U radu se na temelju autoričina terenskoga istraživanja prikazuju temeljne čakavske, u prvom redu fonološke uključujući naglasne, značajke mjesnoga govora Račica u Republici Sloveniji. Govor Račica Josip Ribarić uključio je u čakavski “pretežno čakavski ikavski dijalekt” u Istri, Mieczysław Małecki u čakavske ćićke govore skadanjskoga tipa, a Jakob Rigler u čakavske govore na graničnom kontaktnom području južnonotranjskih i čakavskih govora. U ovom je članku potvrđena pripadnost toga govora čakavskomu ikavsko-ekavskomu dijalektu, ali su analizirane i značajke zajedničke tomu govoru i slovenskim južnonotranjskim govorima.Based on the author\u27s field research, the article analyses the basic Čakavian, in the first instance phonological, including accentual, features of the local speech of Račice in the Republic of Slovenia. J. Ribarić included this speech in the Čakavian predominantly Čakavian Ikavian dialect in Istria; M. Małecki included it in the Čakavian ćićki speech of the Skada...

U radu se analiziraju znacajke jugoistocnoga makrosustava paskih govora prema u dijalektoloskoj literaturi određenim klasifikacijskim kriterijima za utvrđivanje pripadnosti pojedinoga mjesnog idioma stokavskomu i cakavskomu narjecju na fonoloskoj i morfoloskoj razini. Zakljucuje se da su ovjerene jezicne crte rezultat jezicnopovijesne i trenutacne kontaktne situacije spomenutih dvaju narjecja u tim govorima. Ne krene li se nužno od metodoloskoga polazista da analizirane govore prema pretežitosti znacajki valja uvrstiti u samo jedno narjecje, smije se, posebice punktove imenom Dinjiska i Vlasici, atribuirati kao govore u kojima se preklapaju dva sustava: cakavski supstratni i stokavski superstratni. U skladu s postupcima za izradu Karte cakavskoga narjecja Božidara Finke i Milana Mogusa, ti bi punktovi bili oznaceni na dijalektoloskim kartama obaju narjecja.

Aquest article estudia els efectes que les lleis de Carles III tingueren en la fisonomia institucional mallorquina, en la seva cultura i llengua catalanes. Alhora, examina el pes dels funcionaris, ambaixadors de la voluntat reial, en el reeiximent del projecte borbònic; el paper que aquests empleats públics, especialment de l'àmbit fiscal, exerciren en l'execució de les lleis borbòniques, i l'afectació sobre la llengua catalana, el seu ús i la seva consideració, a la Mallorca d'aquest període; i també la resposta, entre la desídia, la incúria i la resistència, que des de les institucions municipals i locals es donà a l'afany centralitzador. La pretensió última és aportar a la historiografia lingüística material de base inèdit que contribueixi a la revisió del paper de les nostres institucions locals al llarg d'aquest període tan intens per a la biografia catalana. Paraules clau: Lleis; Mallorca; Carles III; llengua i cultura catalanes.

Kako je bol fenomenološki dostupna tek nositelju iskustva, što predstavlja prepreku objektivne kategorizacije u jezičnome mediju, želeći je učiniti dostupnom za sugovornika, pacijenti opisuju bol vrlo detaljnim i elaboriranim metaforičkim scenarijima, najčešće onima koji se odnose na neki oblik oštećivanja tijela – osiguravajući takvim utjelovljenim metonimijskim i metaforičkim profiliranjima adekvatnu imaginativnu simulaciju subjektivna iskustva za primatelja, neophodnu za razvijanje empatije. Služeći se kognitivnolingvističkim teorijskim i metodološkim praksama, analizirali smo autentične deskriptore boli koji su postali dijelom standardiziranog dijagnostičkog vokabulara, ali i tekstualno kompleksnije oblike opisivanja boli u dvama raznorodnim korpusima. Nastojali smo rekonstruirati semantičku, ali i pragmatičku motivaciju metaforičkih (i metonimijskih) jezičnih konstrukcija o boli, s jedne strane oprezno pristupajući uopćavanju od konkretnoga jezičnog materijala ka pojmovnim stru...

U tekstu su analizirane jezične značajke koje mjesni govor Metajne određuju dijelom sjeverozapadnoga makrosustava paških govora. Opis obuhvaća: fonološki inventar, distribuciju, povijesni izvod vokalizma, kosonantizma i prozodije.The text surveys the dialectal researches of the varnacular of Metajna on the island of Pag. It analyses the lingual characteristics which classify it as a Chakavian speech of a subdialect of the Ikavian-Jekavian dialect, as well as part of the north-western macrosystem of Pag speeches: variations of the pronoun „ča“, Chakavian accentuation, Chakavian tendency to strong vocalisation, Chakavian double exchange of protolingual front nasal, Chakavian Ikavian-Ekavian exchange of protolingual and old lingual yat, the result of primary and secondary palatalisation of the dental (d), modified Chakavism, weakening of fricatives which closes a syllable, the status of the final (l) in a syllable. In order to give a broader analysis of the Metajna vernacular on the ph...