Kiš I Albahari – Jedna Poetička Razlika

Studia Slavica Savariensia, 2016

In this paper we research the scope of the lexical group specific to the poetical substyle of literary-artistic functional style in one-language general lexic Croatian dictionaries. We analyse stylistic reference points assigned to that part of the stratified lexis while using specific dictionary entries to problematise the division of the poetical lexis from the expressive lexis, then from the outdated lexis and the lexis of the more expansive literary language. The goal of the paper is to list poetic words in all researched dictionaries and analyse them, as well as point out lexicographic difficulties connected with multi-type stylistic denotation of a lexis with limited use.

2007

In this short work we shall try, by using the autobiographical poetry of Dervis-pasha Bajazidagic, to point out on Dervis-pasha as a poet and Bosnian beglerbey. Further we will turn attention to one of Bajazidagic’s works, which is now unknown in bosnian-herzegovinia literary history. The work is entitled “Zubdetu’l-Es’ar’’ (manuscript: Topkapi Saray Muzesim Kpt. REVAN – No. 824), which was presented to the public by Karatay, in his Catalogue, wrongly attributed to Saddedin, while correction on this was given by Zehra Toska. She showed that it was instead, the work of Dervis-pasha Bajazidagic from town of Mostar, who was in 1582 at the time of writing this work, a scholar at the Court, and fifteen years later become a bosnian beglerbey.

2017

U radu se predstavlja dosad neobrađeni Divan pjesama Mahira Abdullaha Bosnjaka, bosanskog pjesnika s kraja 17. i pocetka 18. stoljeca. U Divanu privlaci pažnju raznolikost poetskih formi. U kasidama Mahir preferira panegiricki stil, u tarihima deskriptivni faktografsko-uzviseni ekspresivni stil, u museddesima i gazelima lirika dominira u svoj svojoj tematskoj razuđenosti, u rubaijama je stil jednostavan, a u mufredima se jedinstvo znacenja u pravom smislu ogranicava na distihon (bejt). S obzirom na sadržaj i broj određenih poetskih vrsta, Mahira možemo opisati i kao ”pjesnika museddesa”, posto se ubraja u pjesnike sa najvecim brojem museddesa u divanskoj književnosti. U poglavlju ”Gazeliyyat” unutar Mahirova Divana nalaze se gazeli pisani sa rimom na svaki grafem (harf) arapskoga alfabeta, sto ga uvrstavau red pjesnika koji su u pisanju gazela ispunili sve formalne zahtjeve divanske poetike. Osim toga, Mahirovi gazeli pokazuju i veliku tematsko-stilsku raznolikost. Ukratko, radi se ...

Tabula : periodicus Facultatis philosophicae Polensis; rivista della Facoltà di lettere e filosofia; Journal od the Faculty of Humanities, 2015

Predmet ovog rada jest stilisti ka i jezi na analiza romanizama u akavskom prepjevu biblijske Knjige o Jobu. Knjigu je na jugozapadno-istarski (štakavsko-akavski) dijalekt preveo Drago Orli . Romanizmi u Libru od Joba ispitani su s etimološkog i stilisti kog stajališta te su svrstani u semanti ka polja kako bi se rasvijetlila njihova stilska i jezi na upotreba te njihovo podrijetlo.

2017

The paper attempts to explain authorial poetics in feature films of director David Lynch. The term authorial poetics implies characteristics and scope of Lynch's work which include filmic and historical context, artistic intertext, technical and thematic aspect of his authorial style. In this paper Lynch is considered the principal author of his films. His creative freedom is evidenced by the production conditions of his films. The contextualisaton of Lynch's work highlights possible ties with New Hollywood and sketches the development of his career from the study of fine arts to his affirmation as a film author. The intertextuality of Lynch's films is explored in relation to surrealism, film genres (melodrama, crime film, horror), his painting

Colloquia Maruliana, 2001

2014

U radu se razmatra suodnos (hrvatske) kazališne historiografije i (hrvatskoga) nacio nalnog identiteta koji u hrvatskoj znanosti o kazalištu do sada nije bio predmet detalj nijega zanimanja. Istraživanje toga suodnosa kreće se dvosmjerno, od ideje nacije prema kazališnoj historiografiji i obrnuto, s jedne strane kako bi se razmotrio udio nacionalne matrice u oblikovanju kazališne historiografije, a s druge kako bi se razmotrio udio kaza lišne historiografije u oblikovanju nacionalne kulture i identiteta. Analiza je provedena na nekoliko izdvojenih studija o povijesti hrvatskoga kazališta i na nekoliko izdvojenih primjera iz povijesti hrvatskoga kazališta.

2011

Na kraju prvoga dijela Isuπene kaljuaee ‡ Na dnu ‡ pripovjedaË upuÊuje na Ëuvenu novelu Guya de Maupassanta Horla. Dok je za Maupassanta Horla predstavljala sablasno pojavljivanje drugoga, za pripovjedaËa Isuπene kaljuaee Horla, meutim, znaËi sablasno pojavljivanje sebe kao drugog, sebe kao neutralnoga ne-sebstva, kao nikoga. Dok je Maupassant bio uaeasnut moguÊnoπÊu takvoga kreaturnoga aeivota (E. Santner) koji prebiva na pragu izmeu vidljivoga i nevidljivoga, pripovjedaË Isuπene kaljuaee, nasuprot tome, πirokogrudno prihvaÊa moguÊnost ne-biÊa koje se ne moaee svesti na ontoloπku opreku izmeu biÊa i privida i pravno-moralnu opreku izmeu sebe i drugoga. U Maupassantovoj se noveli On? dogaaji pripovijedaju kao da je pripovjedaË susreo drugoga kao svoga izvanjskoga dvojnika. Meutim, pripovjedaË u On? susreÊe samoga sebe kao neutralno nitko; on susreÊe sebe kao svoga vlastitoga dvojnika. Na isti naËin, u sljedeÊim dijelovima Isuπene kaljuaee ‡ U πir, U vis ‡ pripovjedaË prolazi asketsku transformaciju u kojoj se liπava sebe. To 'oslobaanje od sebe' ‡ izlazak iz sebe, kao πto Kamov piπe ‡ u Isuπenoj se kaljuaei poima kao glavna tehnika otpora disciplinarnoj moÊi koja djeluje kroz pravne oblike autentiËnosti i individualnosti. Ta se asketska samopreobrazba u kojoj se afirmira "pravo da se nestane" (Blanchot) moaee shvatiti kao (joπ jedno) objaπnjenje zavrπnog iskaza romana: 'Ja nisam ja'. KljuËne rijeËi: Janko PoliÊ Kamov, sebstvo, pripov(i)jed(a)ni identitet, glumac, ipse/ idem, iskaz, zamjenica Ja, potencijalnost

Fluminensia: Journal for Philological Research, 2014

U radu je dan prikaz knjige Irvina Lukežića ADONISOVA SJENA: U SPOMEN JOHNU KEATSU (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2012.).

2019

Sandorf biblioteka Zirone Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000998896. ISBN 978-953-351-115-3 SADRŽAJ Predgovor 7 Uvod 9 1. PRESKRIPTIVIZAM I IDEOLOGIJA STANDARDNOG JEZIKA 17 Čime se lingvistika ne bavi i što lingvistika nije 19 Preskripcija i preskriptivizam 23 Jezična politika i jezično planiranje 28 Mjesto standardnog dijalekta u društvu 30 Kakva nam norma treba? 37 Kako se određuje što je pravilno? 40 Kojim se "nepravilnostima" bave preskriptivisti? 43 Arbitrarnost jezičnog znaka -jeziku je svejedno 56 Kritička lingvistika i kritički pristupi jezičnoj politici 58 Kritička analiza diskursa i ideologija 59 Jezični aktivizam 67 Kontrola javnog diskursa i manipulacija 71 Brisanje 73 M ono-ideologije preskriptivizma -jedan oblik, jedno značenje, jedan kôd 75 Ideologija standardnog jezika i ideologija monoglosije 79 Društveno isključivanje 83 Standard i sporazumijevanje kroz vjekove 91 S tandard -artificijelnost i učenje, učenje i samo učenje? 99 Poruka nije (samo) u riječima 105 "Neutralnost" standarda 109 Svi govorimo pravilno 115 "Suvremeno lice preskriptivizma" 119 Preskriptivistička priča bez kraja 122 Što, kako i koliko normirati 125 Društvene i jezične norme 128 Jezik i konzervativizam 132 Uzrujani slušatelj 138 Standardni dijalekt u javnoj upotrebi 148 "Jezična kultura" i pristojnost 152 Jezično nasilje, jezična nesigurnost i šizoglosija 155 Francuski preskriptivizam kao uzor 164 Praška škola 173 Gipka stabilnost i konsenzus oko jezične upotrebe 176 Standard kao "najprecizniji" i "najkompleksniji" kôd 178 Načela "jezične kulture" 181 Autonomija, stabilnost i konkretnost standarda 183 Jezična pravila 190 Preskriptivizam stranaca radi? 195 Problem terminologije i stručnog jezika 196 Riječi, simboli, termini i ideologemi 200 Kritika preskriptivizma 206 Preskriptivizam kao strukturna pojava 211 Anatomija preskriptivizma 213 2. ANATOMIJA HRVATSKOG PRESKRIPTIVIZMA 217 Ideologija tradicije i statičnosti 221 Ideologija standardnog jezika i formalnog stila 253 Ideologija doslovnog značenja 266 Ideologija logike i simetričnosti 284 Ideologija antiredundancije 312 Ideologija purizma (monoglosije i monooriginije) 320 Ideologija izvornog jezika 351 Prije zaključka 366 Zaključak: Treba li nam uopće standard ili -što uopće želimo i što nam je činiti? 368 Izvori 377 Bibliografija 379 Bilješka o autorima 394