Papers by Bratislav Lučin
Marulić u očima svojih suvremenika
Hrvatska revija, 2024
Prisutnost i odjeke Marulićevih djela u književnoj kulturi kako njegova vremena tako i kasnijih s... more Prisutnost i odjeke Marulićevih djela u književnoj kulturi kako njegova vremena tako i kasnijih stoljeća moguće je promatrati iz raznih recepcijskih obzora: tako da pratimo njegovu izdavačku fortunu, tj. broj i rasprostranjenost izdanja i prijevoda tijekom stoljeća, ili tako da registriramo primjerke sačuvane u knjižnicama, domaćim i svjetskim, javnim i privatnim, ili da otkrivamo citate iz Marulića, odnosno pozivanje na njegov autoritet, u djelima drugih pisaca. Sve je to važno i korisno, na tome se već uvelike radilo, a ujedno je to recepcijsko područje stalno otvoreno novim istraživanjima. Nešto se pak rjeđe postavljaju ovakva pitanja: znamo li mi što su Marulićevi čitatelji mislili o autoru i njegovim djelima? Kako su ga cijenili kao pisca, pjesnika, kršćanskog mislioca, zbog čega su ga smatrali vrijednim čitanja, tiskanja, prevođenja i preporuke drugima? Takva su nam znanja dostupna, dakako, samo ako su zapisana – no takvih zapisa ima i više no što bi se u prvi mah pomislilo. Štoviše, znatan broj tih, malo slobodnije rečeno, »čitateljskih dojmova« potječe od Marulićevih suvremenika, nerijetko od ljudi s kojima je bio u osobnom kontaktu.
Croatica et Slavica Iadertina, Feb 12, 2007
Colloquia Maruliana, Apr 22, 1993
Tada c'e mi se to uc'initi od svega neprirodnog joS neprirodnijim, nairne da Cu ano Sto nikada ni... more Tada c'e mi se to uc'initi od svega neprirodnog joS neprirodnijim, nairne da Cu ano Sto nikada ni od koga nisarn Euo, Euti sada od tebe." (LMD I, str. 71
Colloquia Maruliana, Apr 22, 2007
list pergamene koji pripada originalnom uvezu), dimenzija 282 x 215 mm. Rubovi su mu znatno ošteć... more list pergamene koji pripada originalnom uvezu), dimenzija 282 x 215 mm. Rubovi su mu znatno oštećeni, naknadno restaurirani. Vodoravne pomoćne crte naznačene su tintom, a okomite olovkom (sežu iznad najgornjeg retka). Do str. 208 (kraj sveščića) na stranici je 48 redaka, a od 209 do kraja 41 redak. Struktura sveščića: 1-2 12 , 3-12 10 (tj. sveščići 1 i 2 imaju po 12 listova, ostali po 10); horizontalna kustoda na donjoj margini (na kraju svakog sveščića). Osnovni tekst na str. 1-232 kao i sve popratne tekstove te inskripcije i supskripcije pisala je jedna ruka, frakturnom polugoticom. Str. 233-250 isprva su bile prazne, ali poslije su tu ispisana dva dodatka: Klaudijanovu pjesmu na str. 233-237 prepisao je Marko Marulić; adespotni epigram Ad Leonem ebreum na str. 249 pisala je ruka iz 16. st. Na početku Trimalhionove gozbe (str. 206) boja tinte se mijenja, a k tomu je rukopis na str. 206-208 (tj. do kraja sveščića) sitniji negoli u prethodnim tekstovima; od str. 209 nadalje opet je uobičajene veličine. Pisar dodaje broj stihova na kraju svake pjesme te zbroj stihova na kraju svake pjesničke knjige (iznimka je Petronijev tekst, gdje se daje samo broj stihova na kraju svake pjesme; Cena ima malo stihova, pa se u tom dijelu broj stihova uopće ne bilježi). Glavni tekst pisan je krajem 1423, kada je završen prijepis Katula (usp. niže u opisu sadržaja, uz str. 179); ostali tekstovi možda su uneseni nešto kasnije (Cena se razlikuje veličinom slova, bojom tinte i brojem redaka od excerpta, pa je vjerojatno pisana nakon određenog vremenskog razmaka), no pisar je svoj posao završio vjerojatno 1424. ili 1425; po svemu sudeći, kodeks je nastao u Firenci. 3 Sadržaj: 1-43: Tibul Na 1: »Questo libro sia di me Pola<n>tonio Cipico.« (rukom 16. st.) Na 43: epitaf Domicija Marsa (Te quoque Virgilio...); Svetonijeva Vita Tibulli. 44-131: Propercije Na 44: Marcijalov distih posvećen Properciju (Mart. 14,189). 132-179: Katul Na 132: Marcijalov distih posvećen Katulu (Mart. 14,195); epigram Benvenuta de Campesani o pronalasku Katulovih pjesama (Ad patriam venio...) Na 179 (u donjem vanjskom kutu) zabilješka: 1423 di<e> 20 no(vem)br(is) p(er)[c…] 4 / ep(isto)le 60 versus 2.2[.].
L’argomento di questo saggio è il Dialogo di Marko Marulić su Ercole superato dai veneratori di C... more L’argomento di questo saggio è il Dialogo di Marko Marulić su Ercole superato dai veneratori di Cristo (Marci Maruli dialogus de Hercule a christicolis superato), scritto nel 1519 o nel 1520 e stampato a Venezia nel 1524. Gli interlocutorisono il Poeta e il Teologo. Prima, il Poeta esalta Ercole come eroe insuperabile, esponendo in breve la storia mitologica delle sue imprese, dopo di che il Teologo offre un’interpretazione allegorico-cristiana di questi atti eroici allo scopo di convincere il Poeta che il cristiano, con la sua vita virtuosa e la sua forza spirituale, supera sotto ogni aspetto l’eroe mitologico: Perciò, sarebbe meglio se i poeti dedicassero le loro canzoni agli eroi cristiani, piuttosto che ai personaggi delle favole. Per comprendere l’allegoria di questa opera: è importantissimo collocarla nel giusto contesto interpretativo, indicatoci nella proposizione del Teologo: »Quanuis a poetis plurima fingantur sub quibus alegoriam latere uolunt siue nature siue morum siue etiam adumbrate circa rem gestam significationis.« Qui il Teologo allude alla spiegazione razionalistica dei miti, pratticata già nell'antichita classica e protrattasi nell' epoca cristiana fino al Seicento. Sempre secondo questa spiegazione i miti, sotto il velo di racconti denotano forze naturali (nel Marulić allegoria naturae) oppure idee morali (allegoria morum) oppure avvenimenti reali i cui protagonisti solo in un secondo tempo vennero considerati Dei (adumbrata circa rem gestam significatio). Tra queste, la più gradita a Marulić, il quale era un ottimo conoscitore dell’allegoresi biblica, era appunto la tradizione dell' interpretazione morale, non solo perché era la più vicina alle sue idee letterarie, ma anche perché corrispondeva in parte a quell' senso dell’esegesi allegorica della Scrittura che di solito si definisce tropologico o morale.
U radu se uvodno daju opće naznake o mjestu epigrafie u humanizmu i o stanju istraživanja hrvatsk... more U radu se uvodno daju opće naznake o mjestu epigrafie u humanizmu i o stanju istraživanja hrvatske humanističke epigrafie. Nakon kratka osvrta na interes za antičke natpise u srednjem vijeku, slijedi opširniji prikaz humanista epigrafiara koji su djelovali na Apeninskom poluotoku; naročita se pozornost posvećuje njihovim vezama s Dalmacijom i Dubrovnikom. Uz Cirijaka iz Ancone, koji je bio povezan s humanistima u Zadru, Trogiru i Dubrovniku, čini se da je važnu i dosad nepoznatu ulogu u Splitu odigrao Girolamo Bologni. Interes za antičku baštinu vlastitoga zavičaja i dodiri s kolegama s druge obale Jadrana potaknuli su brojne hrvatske humaniste da i sami prepisuju stare natpise, pa se može reći da se epigrafia na istočnoj obali Jadrana razvija gotovo istodobno s onom na Apeninskom poluotoku. Pobliže se prikazuje djelatnost Jurja Benje, Petra Cipika, Marina Rastića, Marina Marinčića, dosad nepoznatog Jerolima Trogiranina te Dmine Papalića i Marka Marulića. Marulićev spis In epigramma...
Croatica et Slavica Iadertina
Colloquia Maruliana, Apr 30, 2015
The Ambrosian Library in Milan holds a manuscript codex of the late 15 th century in which, among... more The Ambrosian Library in Milan holds a manuscript codex of the late 15 th century in which, among other contents, there is the poem Ad beatissimum Christianae religionis parentem Maximumque fidei Romanae Antistitem Sistum [sic] Pontificem iiii. seraphici Francisci pientissimus hortatus in turcas, per tydeum Acciarinum Picentem (call no. F 33 sup., ff. 12v-17v). This poetic epistle in 404 hexameter verses was almost entirely neglected in the literature until quite recently, and has never been published. It deserves attention, however, because its author is Tideo Acciarini (Tydeus Acciarinus, Sant'Elpidio a Mare, ca 1430/1440-ca 1500), who brought to you by CORE View metadata, citation and similar papers at core.ac.uk Since the codex unicus of Acciarini's poem is not an autograph, the orthography in this edition has been classicized.
Colloquia Maruliana, Apr 21, 2017
U radu se pokazuje kako prvo izdanje Marulićeve Judite (1521) može biti korisno pomagalo u priređ... more U radu se pokazuje kako prvo izdanje Marulićeve Judite (1521) može biti korisno pomagalo u priređivanju ostalih Marulićevih pjesničkih tekstova na hrvatskom, koji su sačuvani samo u rukopisnim prijepisima. Polazi se od teze da je prvo izdanje najbolja aproksimacija Marulićevih hrvatskih autografa, koji nisu sačuvani. Ta se teza argumentira podatcima iz paratekstova Marulićevih latinskih izdanja te iz Marulićevih pisama, iz kojih je jasno da su latinska izdanja slagana i korigirana prema piščevu autografu; analogijom se to može zaključiti i za Juditu. Kolofon prvotiska Judite pokazuje da je uloga Petreta Srićića u tom izdanju bila urednička, a to znači da se u Veneciji brinuo za pripremu sloga, vjerojatno i za korekturu. U drugom dijelu rada potanko se prikazuje Marulićev usus scribendi, tj. ortografska, jezična i metrička svojstva Judite. Brojna dosljedna rješenja u prvotisku potvrđuju da je Marulić posjedovao barem djelomično uspostavljen ortografski i jezični sustav te da se dosljedno držao nekih načela u versifikaciji. U trećem dijelu na primjerima se pokazuje kako Judita može biti priređivački orijentir. Naime, za ostale Marulićeve hrvatske stihove načelno treba pretpostaviti da su u autografnom zapisu sadržavali ista rješenja kakva nalazimo u Juditi. Iz takve pretpostavke proizlazi priređivački postupak: on neće biti puka transkripcija zapisa u rukopisu, nego će težiti restituciji Marulićeva načina pisanja koliko nam je poznat iz Judite. Četvrti dio rada donosi prethodne napomene uz kritičko izdanje dvaju tekstova koji se tiskaju u prilogu (Prikazan'je historije svetoga Panuncija i Utiha nesriće).
Od dvaju latinskih govora Šimuna Kožičića Benje onaj naslovljen De Coruatiae desolatione (Opustoš... more Od dvaju latinskih govora Šimuna Kožičića Benje onaj naslovljen De Coruatiae desolatione (Opustošena Hrvatska, Rim, 1516) dosad se smatrao samo djelomično sačuvanim; u ovom radu pokazuje se da je ipak sačuvan u cijelosti. Nakon prikaza sadržaja Opustošene Hrvatske ocrtava se koncilski i međunarodni kontekst u kojem su oba Kožičićeva govora nastala. Prvi govor održao je Kožičić 27. IV. 1513. kao prvi govornik u nastavku Petoga lateranskoga koncila, nakon izbora novoga pape Leona X. No i drugi govor, održan 5. XI. 1516, izvan koncilskog zasjedanja, pojavljuje se u važnu trenutku: nedugo nakon sklapanja bolonjskoga konkordata, a malo prije nego što je taj sporazum pape i francuskoga kralja službeno prihvaćen na koncilu. Usporedbom dvaju govora zapažaju se zanimljive razlike. U govoru iz 1513. Kožičićevo je izlaganje preglednije i više je vezano za koncilske teme; u novom papi govornik vidi novu nadu za Crkvu i za obranu od Turaka. Govor iz 1516. znatno je kraći, a poglavita mu je svrha potaknuti križarski pohod; Leonu X. govornik se sada obraća oštrim opomenama, gotovo prijetnjama. Možda baš zbog prigovora papi, ali i zbog pohvala upućenih Francuzima kao negdašnjim predvodnicima križarskih pohoda, govor De Coruatiae desolatione imao je znatnu recepciju u Francuskoj. Dosad se znalo da je latinski izvornik tiskan i u Parizu (vjerojatno nedugo nakon rimskog izdanja), no ovdje se prvi put iznose podatci o francuskom prijevodu Kožičićeva govora. Taj je prijevod objavljen 1518, 1560. i 1561, ali ne samostalno, nego u zbornicima političkih pamfleta koji se tiču obrane galikanskih sloboština. Za povijest hrvatske književnosti izdanje iz 1518. napose je važno kao vrlo rani (možda i prvi) prijevod djela kojega hrvatskoga književnika na francuski. U prilogu nakon studije daje se kritičko izdanje integralnoga latinskog teksta i njegov prijevod na hrvatski.
Od dvaju latinskih govora Šimuna Kožičića Benje onaj naslovljen De Coruatiae desolatione (Opustoš... more Od dvaju latinskih govora Šimuna Kožičića Benje onaj naslovljen De Coruatiae desolatione (Opustošena Hrvatska, Rim, 1516) dosad se smatrao samo djelomično sačuvanim; u ovom radu pokazuje se da je ipak sačuvan u cijelosti. Nakon prikaza sadržaja Opustošene Hrvatske ocrtava se koncilski i međunarodni kontekst u kojem su oba Kožičićeva govora nastala. Prvi govor održao je Kožičić 27. IV. 1513. kao prvi govornik u nastavku Petoga lateranskoga koncila, nakon izbora novoga pape Leona X. No i drugi govor, održan 5. XI. 1516, izvan koncilskog zasjedanja, pojavljuje se u važnu trenutku: nedugo nakon sklapanja bolonjskoga konkordata, a malo prije nego što je taj sporazum pape i francuskoga kralja službeno prihvaćen na koncilu. Usporedbom dvaju govora zapažaju se zanimljive razlike. U govoru iz 1513. Kožičićevo je izlaganje preglednije i više je vezano za koncilske teme; u novom papi govornik vidi novu nadu za Crkvu i za obranu od Turaka. Govor iz 1516. znatno je kraći, a poglavita mu je svrha potaknuti križarski pohod; Leonu X. govornik se sada obraća oštrim opomenama, gotovo prijetnjama. Možda baš zbog prigovora papi, ali i zbog pohvala upućenih Francuzima kao negdašnjim predvodnicima križarskih pohoda, govor De Coruatiae desolatione imao je znatnu recepciju u Francuskoj. Dosad se znalo da je latinski izvornik tiskan i u Parizu (vjerojatno nedugo nakon rimskog izdanja), no ovdje se prvi put iznose podatci o francuskom prijevodu Kožičićeva govora. Taj je prijevod objavljen 1518, 1560. i 1561, ali ne samostalno, nego u zbornicima političkih pamfleta koji se tiču obrane galikanskih sloboština. Za povijest hrvatske književnosti izdanje iz 1518. napose je važno kao vrlo rani (možda i prvi) prijevod djela kojega hrvatskoga književnika na francuski. U prilogu nakon studije daje se kritičko izdanje integralnoga latinskog teksta i njegov prijevod na hrvatski.
Colloquia Maruliana, 2017
U radu se pokazuje kako prvo izdanje Marulićeve Judite (1521) može biti korisno pomagalo u priređ... more U radu se pokazuje kako prvo izdanje Marulićeve Judite (1521) može biti korisno pomagalo u priređivanju ostalih Marulićevih pjesničkih tekstova na hrvatskom, koji su sačuvani samo u rukopisnim prijepisima. Polazi se od teze da je prvo izdanje najbolja aproksimacija Marulićevih hrvatskih autografa, koji nisu sačuvani. Ta se teza argumentira podatcima iz paratekstova Marulićevih latinskih izdanja te iz Marulićevih pisama, iz kojih je jasno da su latinska izdanja slagana i korigirana prema piščevu autografu; analogijom se to može zaključiti i za Juditu. Kolofon prvotiska Judite pokazuje da je uloga Petreta Srićića u tom izdanju bila urednička, a to znači da se u Veneciji brinuo za pripremu sloga, vjerojatno i za korekturu. U drugom dijelu rada potanko se prikazuje Marulićev usus scribendi, tj. ortografska, jezična i metrička svojstva Judite. Brojna dosljedna rješenja u prvotisku potvrđuju da je Marulić posjedovao barem djelomično uspostavljen ortografski i jezični sustav te da se dosljedno držao nekih načela u versifikaciji. U trećem dijelu na primjerima se pokazuje kako Judita može biti priređivački orijentir. Naime, za ostale Marulićeve hrvatske stihove načelno treba pretpostaviti da su u autografnom zapisu sadržavali ista rješenja kakva nalazimo u Juditi. Iz takve pretpostavke proizlazi priređivački postupak: on neće biti puka transkripcija zapisa u rukopisu, nego će težiti restituciji Marulićeva načina pisanja koliko nam je poznat iz Judite. Četvrti dio rada donosi prethodne napomene uz kritičko izdanje dvaju tekstova koji se tiskaju u prilogu (Prikazan'je historije svetoga Panuncija i Utiha nesriće).
Colloquia Maruliana, 2002
Zanimljivo je da je katalog pijanaca i izjelica u šestom pjevanju uokviren ovakvim napomenama. Po... more Zanimljivo je da je katalog pijanaca i izjelica u šestom pjevanju uokviren ovakvim napomenama. Početak mu je popraćen rubnim tekstom: Uz V, 95: »Govoren'je protiv zalihu žartju i pitju.« Na kraju pak slijedi moralistička poanta popraćena bilješkom:
Colloquia Maruliana, 2010
hrcak mascot, Hrčak Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske. Srce HID. Početna stranica. A... more hrcak mascot, Hrčak Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske. Srce HID. Početna stranica. Abecedni popis časopisa. Časopisi po područjima. Prirodne znanosti: Prirodne znanosti (all); Biologija; Fizika; Geoznanosti; Kemija; ...
Colloquia Maruliana, 2004
hrcak mascot, Hrcak Portal of scientific journals of Croatia. Srce HID. Home. Journals alphabetic... more hrcak mascot, Hrcak Portal of scientific journals of Croatia. Srce HID. Home. Journals alphabeticaly. Journals by scientific areas. Natural sciences: Natural sciences (all); Biology; Physics; Geosciences; Chemistry; Mathematics. Technical ...
Colloquia Maruliana, 2001
Colloquia Maruliana, 2010
This paper gives a first complete description of the Split Poetic Miscellany of the Trogir Chapte... more This paper gives a first complete description of the Split Poetic Miscellany of the Trogir Chapter, written at the end of the 16th or in the early 17th century, probably in Split. The miscellany contains 108 pieces, mainly in verse...
Colloquia Maruliana, 2003
hrcak mascot, Hrcak Portal of scientific journals of Croatia. Srce HID. Home. Journals alphabetic... more hrcak mascot, Hrcak Portal of scientific journals of Croatia. Srce HID. Home. Journals alphabeticaly. Journals by scientific areas. Natural sciences: Natural sciences (all); Biology; Physics; Geosciences; Chemistry; Mathematics. Technical ...
Colloquia Maruliana, 1998
hrcak mascot, Hrcak Portal of scientific journals of Croatia. Srce HID. Home. Journals alphabetic... more hrcak mascot, Hrcak Portal of scientific journals of Croatia. Srce HID. Home. Journals alphabeticaly. Journals by scientific areas. Natural sciences: Natural sciences (all); Biology; Physics; Geosciences; Chemistry; Mathematics. Technical ...
Uploads
Papers by Bratislav Lučin