Understanding of Mathematical Objects Within Aristotle’s Realism
2015
Sign up for access to the world's latest research
Abstract
Autori članka bave se Aristotelovim shvaćanjem matematičkih predmeta u okviru njegova realističkoga pristupa s posebnim osvrtom na njegovo djelo Metafizika. Tako prema Aristotelu matematički predmeti ne postoje odvojeno od zamjetljivih bivstava, a uz to matematički predmeti nisu niti mogu biti bivstva. Kad bi to oni uistinu mogli biti, onda bi se od crta, točaka i brojeva moglo sastaviti neko materijalno bivstvo. Kada matematička znanost promatra svoje predmete, promatra ih kao da su bivstva, iako to stvarno nisu. Iako predmeti matematike nisu bivstva-οὐσίαι, Aristotel će ustvrditi da jesu bića-ὄντα jer je istinito reći da postoje bivstva (ono što je odvojeno), kao i one stvari kojima je bivstvo temelj-ono što nije odvojeno, a i to što je neodvojeno jest neko biće-τὸ ὄν. Ovdje je uključena i kritika Platonova shvaćanja matematičkih predmeta jer je on matematičke predmete držao zbiljskima i odvojenima iz zamjetljivoga, odnosno vidljivoga područja. Glede tumačenja Aristotelove realističke filozofije matematike autori ističu da se ona može klasificirati kao apstrakcionizam, fikcionalizam i qua teorija. Na kraju članka autori se dotiču naravi matematike od Aristotelova vremena pa sve do 18. stoljeća ističući da se u tome vremenu matematika shvaćala kao znanost o veličinama, onim neprekinutim (kontinuiranim)-koje treba proučavati geometrija, i onim prekinutim (odvojenim, diskontinuiranim)-koje treba proučavati aritmetika.
Related papers
2022
Martha (Craven) Nussbaum američka je živuća filozofkinja. U svojim se akademskim radovima bavi širokim spektrom tema. U središtu njezina interesa su tako antička grčka i rimska filozofija, filozofija prava, feminizam, politička filozofija, filozofija obrazovanja, umjetnost. Izvan akademskih krugova poznata je po svojoj angažiranosti u suvremenim temama u kojima jasno artikulira svoje stavove, a koje se bave ljudskim pravima općenito, društvenoj pravdi, ekonomskim razvojem, ženskim pravim i političkim feminizmom, LGBTQ pravima, pravu na obrazovanje, životinjskim pravima da se spomenu samo neke. Velik dio stručne literature koju je objavila Martha Nussbaum bavi se i temom emocija i osjećaja u području filozofije. Većina istraživača emocija, generalno, negiraju da su emocije osjećaji. Neki od istraživača priznaju da emocije imaju osjećaje kao komponente, ali inzistiraju na tome da emocije sadrže i druge komponente poput spoznaje odnosno kognicije. S druge strane, dio pučke psihologije 1 smatra kako su emocije osjećaji odnosno svjesne mentalne epizode povezane s određenim fenomenima. Osjećamo se tužnima, sretnima, bijesnima. Ne bismo trebali poistovjećivati emocije s takvim osjećajima. Jedna pozicija tvrdi kako su osjećaji samo neophodne, ali ne i dovoljne komponente emocija. Druga pozicija zastupa stav kako su osjećaji kontingentne komponente. Treća je pozicija da osjećaji nisu sastavni dio emocija. 2 Ove su pozicije samo različiti načini (raz)otkrivanja emocija. Ova je doktorska disertacija primarno usmjerena na filozofsko istraživanje emocija američke filozofkinje Marthe Nussbaum. 3 Ona je dala emocijama središnju ulogu u moralnoj filozofiji tvrdeći da su one kognitivne prirode-utjelovljuju prosudbe o svijetu. Da bi društvo bilo stabilno i predano demokratskim načelima potrebna su mu više nego odvojena moralna načela. Ono treba njegovati određene emocije te naučiti ljude da empatično ulaze u tuđe živote. Nussbaum se pritom bavi i mnogobrojnim drugim temama: pitanjima moralne i političke teorije, obrazovanja, socijalne 1 Prije pet desetljeća pa i više psiholozi su ismijavali ideju da bi proučavanje emocija moglo činiti važan dio njihovog posla i područja djelovanja smatrajući emocije reliktom prošlosti. Proročanstvo se dakako nije ostvarilo.
Filozofska Istraživanja, 2012
Kao što je slučaj s većinom sljedbenika fenomenologije, i Levinasov odnos prema Husserlu bio je krajnje neobičan. Naime, paradoks njegova približavanja Husserlovoj fenomenologiji sastoji se u gotovo istovremenom udaljavanju od nje. Udaljiti se od Husserlovih središnjih teorijskih pretenzija, ali usprkos tome ujedno ostati i jednoznačni promicatelj fenomenologije bilo bi teško zamislivo bez pomoći ateorijski orijentirane fundamentalne ontologije Martina Heideggera. Ako se prisjetimo šoka koji je Husserl morao doživjeti slušajući svoga nasljednika kako tijekom pristupnog freiburškog predavanja potkopava fenomenološko pouzdanje u logiku i u strogu znanstvenost, onda bismo također mogli pretpostaviti da su neki od slušatelja i čitatelja Heideggerovo predavanje doživjeli sasvim drugačije. Tvrdnja da se i »sama ideja logike rastvara u vrtlogu izvornijeg pitanja« 1 Husserla je zasigurno zaprepastila, dok je nekim drugim slušateljima djelovala obećavajuće. Upravo se ovdje postupno razaznaju korijeni Levinasovih fenomenoloških početaka. Naime, njegovi rani pokušaji, ali isto tako i fundamentalna opozicija Totaliteta i bes konačnosti, sazrijevaju na temelju uvjerenja da metafizika ne može biti legiti-1
1993
Nije moguće dati direktni odgovor na pitanje: "Tko su bili Pavlovi protivnici u Galaciji?" Smatra se da je najcjelovitiji pristup rekonstrukciji lažnih učitelja u Galaciji "čitanje u ogledalu", kada se iz odgovora nastoji oblikovati pitanje i utvrditi identitet onih koji ga postavljaju. Autor najprije navodi zaključke značajnijih komentatora Poslanice Galaćanima. Zatim, na osnovi kratke analize tekstova iz Poslanice Galaćanima zaključuje da su Pavlovi protivnici u Galaciji kršćani iz židovstva, ljudi koji su legalistički usmjereni, iskreni fanatici duhovno osakaćeni vjerskim formalizmom.It is not possible to give a straight forward answer to the question of the identity of Paul’s opponents in Galatia. Despite some difficulties, "mirror reading" seems to be the only method here available and therefore the best. The author first reviews the representative literature in regard to this question and then, having considered major texts from the Epistle to the...
Eudaimonia, 2021
Pokušavajući da odgonetne pitanje koncepta prava, Robert Aleksi formira jednu vrstu eklektičke nepozitivističke teorije o pravu koja se sastoji od tri argumenta: ispravnosti, nepravde i principa. On polazi od racionalne mogućnosti za utvrđivanjem objektivnog morala, koji inkorporira u pomenuta tri argumenta, pokušavajući da dokaže konceptualnu povezanost prava i morala, odnosno pravde. Ovaj rad će preispitati domete takvog pristupa. Argument ispravnosti postulira da se nijedan sistem ne može smatrati pravnim ukoliko ne tvrdi ispravnost, dok će se smatrati pravno defektnim ukoliko je ne ispunjava, kao što će i sve individualno uzete norme biti manljive ako ne tvrde ili ne ispunjavaju ispravnost. S druge strane, argument nepravde dopunjuje prethodne teze time što obnavlja Radbruhovu formulu nepodnošljivosti i poricanja-oduzimajući pravnu prirodu normama koje su nepodnošljivo nepravedne. Rad se osvrće na glavne zamerke upućene takvoj koncepciji prava i to prevashodno spram prevelike nedorečenosti Aleksijevih teza, kao i načelnih problema koji se mogu javiti u okviru argumenta nepravde i ispravnosti, na kojima će biti fokus.
Gff, 2017
U radu smo došli do uvida da književnost u neoliberalnom društvu karakterišu, pre svega, njena ludička i didaktička funkcija. Rad pokazuje u čemu je važnost zapostavljene saznajne funkcije književnosti koja je ovoga puta zamišljenja kao slutnja budućih fenomena, a ne kao odraz sadašnjosti. Takva literarna slutnja izbegava ideološka ograničenja teorijskih koncepcija unutar kojih se tematizovani fenomeni pojavljuju danas, čime se oni pokazuju u novom svetlu. U konkretnom slučaju, pokazaće se da je Desnica u romanu Proljeća Ivana Galeba naslutio pojavu postmodernog plutajućeg subjekta i njegovih osnovnih karakteristika: odricanja od metanaracije, a samim tim i od volje za moć. Ključne reči: saznajna funkcija književnosti, umetnik, volja za moć, postmoderna
Filozofska istraživanja, 2019
Znanje može biti stečeno kroz procese slušanja ili čitanja iskaza ostalih sudionika. U posebnom fokusu ovog rada jest kako, i posebice – kome – se pripisuje pouzdanost pri slušanju ili čitanju iskaza, posebice u smislu društveno-epistemičkih devijacija koje se pojavljuju u obliku epistemičke nepravde. Neurotipske osobe, pojedinci s tipičnim neurološkim stanjima i razvojnim putevima percipiraju, pojedince s poremećajem spektra autizma (ASD) kao odstupanje od neuro-normativnosti, nesposobne na jednakoj osnovi pridonositi skupu epistemičkih resursa i zajedničkih značenja. Potonje se odnosi na stereotipe o nepouzdanosti svjedočenja autističnih osoba o vlastitim iskustvima i uvjetima. S obzirom na to da su atipični socijalni i bihevioralni uvjeti autističnog udjela klinički klasificirani kao poremećaj, postavlja se pitanje možemo li opravdati neuspjeh proširivanja povjerenja na autistične osobe.
Adrias : zbornik radova Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu, 2010
Četiri reljefa na kapitelima impostima portala Kneževa dvora u Dubrovniku prikazuju, po svoj prilici, astrološkoastronomske teme. Konzole koje nose trij em Kneževog dvora ukrašene su reljefi ma koji imaju značenja mitološke naravi, bliske duhu humanizma i renesanse. Ključne rij eči: Dubrovnik; Knežev dvor; renesansni reljefi ; astrologij a Na pročelju Kneževog dvora u Dubrovniku istaknut je cij eli niz reljefa iz perioda kasne gotike i renesanse. 1 Većina reljefa nastala je nakon radikalne preinake 1435. godine, odnosno nove gradnje dvora koji je bio teško oštećen eksplozij om baruta. Radove na obnovi vodio je inženjer Onofrio di Giordano della Cava. Knežev dvor ponovno je stradao u eksplozij i baruta 1463. godine. 2 Na reljefi ma na Dvoru razabiru se ruke više naraštaja različitih kipara. Brojni su prij edlozi za atribucij e skulptura. Većina ukrasa na pročelju, uključujući kasnogotički luk portala, pripisuju se kiparu Petru Martinovu iz Milana, suradniku 1 O tim skulpturama postoji upravo nepregledna literatura. Bez obzira na kasnij a arhivska otkrića o pojedinim klesarima u metodološkom smislu, osobito zbog preglednosti još uvijek je najuzornij i rad: Folnesics, H., "Studien zur Entwicklungsgeschichte der Architektur und Plastik des XV. Jahrhunderts in Dalmatien", Jahrbuch des Kunsthistorisches Institutes der K. K. Zentralkommission für Denkmalpfl ege VIII, Beč 1914., str. 184. 2 Za povij est gradnje ovog zdanja v. N. Gruić, "Knežev dvor u Dubrovniku do 1435. godine",
2012
U radu se popisuju i opisuju najvažniji Dujmusicevi jezikoslovni radovi, a dvjema se njegovim najvažnijim preokupacijama – jezicnomu purizmu i inzistiranju na “povratku” etimoloskoga pravopisa i iekavice – posvecuje posebna pažnja.
2014
recenzije recensions recensiones »Zašto bi netko u 21. stoljeću proučavao fi lozofska djela Karla Jaspersa?« Ovo provokativno, ali opravdano pitanje postavljeno je na početku zbornika Filozofi ja egzistencij e Karla Jaspersa, u prvom članku »Karl Jaspers i 21. stoljeće«, autora Alana M. Olsona. Pitanje izvire iz obnovljenog interesa za Jaspersa na svjetskoj razini, a koje je motiviralo urednike zbornika Boška Pešića i Danij ela Tolvajčića »da hrvatskoj fi lozofi jskoj javnosti u prigodi obilježavanja 130. godišnjice Jaspersova rođenja ponudi zbirku kako deskriptivnih tako i kritičkih eseja o njegovoj fi lozofi ji«. Hrvatsko društvo »Karl Jaspers« izdalo je zbornik u Zagrebu 2013. godine te u njemu okupilo neke od svjetski najrelevantnij ih suvremenih interpretatora, koji su kritički prikazali »kako stoje stvari« s Jaspersom u suvremenoj misli. Vratimo se Olsonu s kojim smo otvorili recenzij u, a koji u članku pristupa temi »velikana« povij esti fi lozofi je te pitanju koliko je Jaspers aktualan za probleme fi lozofi je 21. stoljeća. Olson se spominje i same Jaspersove kategorij alne sheme za određivanje »velikana«, za koju tvrdi da je jedna od najzanimljivij ih i najelaborira-

Loading Preview
Sorry, preview is currently unavailable. You can download the paper by clicking the button above.
References (6)
- Usp. James Franklin, "Aristotelianism in the Philosophy of Mathematics", Studia Neoaristotelica, 8 (2011.) 1, str. 5.
- Metaph., V., 13, 1020a, 7-13.
- Isaac Newton, Arithmetica Universalis, 1728., str. 2.; citirano prema: J. Franklin, n. dj., str. 6.
- Za detalje Fregeove kritike Milla vidi: Gottlob Frege, Osnove aritmetike i drugi spisi, Kruzak, Zagreb, 1995.
- Usp. J. Franklin, n. dj., str. 7.
- Usp. isto, str.