Pomorska Baština I Praktična Edukacija

Educatio biologiae

Darovitost je kao pojam, unatoč brojnim spoznajama, još uvijek nedovoljno određena za potrebe obrazovanja te su za nastavnike i stručne suradnike odgoj i obrazovanje takve djece još uvijek vrlo složeni i izazovni zadaci. Do sredine 1990-ih godina vladalo je uvjerenje da točnost i pouzdanost učitelja u procjeni darovitosti nije značajna, no važnu ulogu u točnosti procjena ima upravo instrument koji učitelj koristi. Također, učitelji donose visoko subjektivne procjene ako nemaju podršku u kriterijima i skalama koje ih točno vode prema karakteristikama koje trebaju opažati za procjenu darovitosti i osiguravaju manji utjecaj subjektivnosti na rezultat. U okviru HRZZ projekta „Učenje biologije u epidemiološki prilagođenom istraživačkom okruženju“ prilagođene su skale za procjenu potencijalne darovitosti (u prirodoslovnom području) s ciljem prilagodbe odgojno-obrazovnog procesa potrebama darovitih učenika. Teorijska podloga za izradu skala za procjenu darovitosti bio je Renzullijev troprs...

2018

Tema ovog rada su bajke brace Grimm u nastavi Hrvatskoga jezika. S obzirom na rijetkost njihove upotrebe u nastavi Hrvatskoga jezika, rad se sustavni

2016

Jagodnjak -Napuštene njive. Zaštitno istraživanje prapovijesnoga i antičkog nalazišta na trasi autoceste Osijek -Beli Manastir

2006

Zbog nepomirljivih stavova njihovih obitelji dramatiËna ljubavna veza s nizom potresnih obrata zavrπava tragiËnim raspletom-ubojstvom Miljenka, a nedugo zatim i smrÊu Dobrile. Ta je legenda posluaeila pripovjedaËu Marku KaaeotiÊu kao predloaeak za njegov najbolji i najpoznatiji roman Miljenko i Dobrila, koji je objavljen u Zadru 1833. godine na talijanskom jeziku. Marko KaaeotiÊ (1804.-1842.) smatra se prvim naπim piscem povijesnih romana na hrvatskoj obali u doba romantizma. KaaeotiÊevom zaslugom legenda o kaπtelanskim zaruËnicima prenesena je iz kolektivne memorije u lijepu knjiaeevnost i tako je do danas nastavila aeivjeti dvostrukim aeivotom. 1 Roman Miljenko i Dobrila svojim se izlaskom ponovno vratio u narodnu predaju stvarajuÊi uvijek nove varijacije raznim prijevodima, kombinacijama prijevoda, dramatizacijama, skladanjem pjesama i, konaËno, istoimene opere. Radovi inspirirani tom legendom Ëesti su i u likovnim umjetnostima. 2 Nada JerËiÊ, odgojiteljica za djecu predπkolske dobi i pjesnikinja, za potrebe ovog projekta legendu je preradila u PriËu o Miljenku i Dobrili, prema navedenom romanu i lokalnoj tradiciji. Ta njeaeno i osjeÊajno prepriËana priËa, koja govori o ljubavi, prijateljstvu, sreÊi, nesreÊi, nepravdi, mraenji, ljepoti i pomirenju… nosi u sebi niz odgojnih i moralnih vrijednosti. Za razliku od tragiËnog zavrπetka zaviËajne uspomene, naπa priËa ima difuzni magliËasti kraj koji ostavlja djeci dodatnu moguÊnost da sami zamisle ili kreiraju drugaËiji zavrπetak. Dakle, ta nam je prilagoena legenda posluaeila kao osnova za pribliaeavanje izgleda kaπtela-dvorca, odjeÊe plemiÊa i plemkinja, puËana i obiËaja tog vremena najmlaoj populaciji naπega grada na nov i zanimljiv naËin. UobiËajna narodna predaja koja se usmeno prepriËavala i prenosila od baka, teta ili mama na djecu danas je sve oskudnija. Veliki demografski porast stanovniπtva te ubrzani ritam modernoga globalistiËkog aeivota ostavljaju najmanje prostora za njegovanje nematerijalne baπtine. Stoga smo odluËili projekt provesti u predπkolskim ustanovama koje obuhvaÊaju najmlau populaciju i tako institucionalizirati i distribuirati priËu iz naπe baπtine. 3 Osim toga, namjera nam je bila izraditi model prezentacije te legende koji bi se mogao aplicirati u neki drugi prostor ili na neku drugu priËu. U renesansno-baroknom zdanju dvorca Vitturi, najidealnijem ambijentu dogaanja radnje i radionice, uz baroknu glazbenu podlogu tog vremena, kostimirani naratori ispriËali su djeci preraenu legendu. Naratori su vodili djecu kroz dijalog, pa im je doaeivljaj bio ugodan i pun emocija. U igri, putem iskustvenoga i intelektualnog uËenja, sva su djeca slagala i sloaeila za njih pripremljene puzzle s likovima Miljenka i Dobrile, za πto su svi dobili nagradu-kartolinu PriËa o Miljenku i Dobrili koju su ponijeli kuÊi roditeljima. Nagrada je djeci bilo i fotografiranje u za to pripremljenim kostimiranim kulisama likova postavljenim u atriju dvorca tako da je svako dijete samo odabralo svog Miljenka ili Dobrilu. Nakon sudjelovanja 20 pedagoπkih grupa, 400 djece i 60 odgojno-obrazovnih djelatnika u radionicama proveli smo evaluaciju projekta u vrtiÊima Kaπtela. Prikupili smo djeËje radove, izjave, dramatizacije priËe na Ëakavπtini koje su nastale nakon posjeta Muzeju, s namjerom da ih prikaaeemo javnosti na nekoj primjerenoj izloaebi i u publikaciji. Tom prigodom prezentirat Êemo i rezultate anketnih listova koje je Muzej priredio za odgojitelje i sve sudionike muzejske priËaonice-igraonice. VeÊ sada moaeemo zakljuËiti da je projekt uspio i da je dobar putokaz kako osuvremeniti i prezentirati nematerijalnu baπtinu.

hrcak.srce.hr, 2004

Autor u radu, na temelju neobjavljenih i objavljenih oporuka, razmatra pojavu novih vrsta legata koje su kasnosrednjovjekovni dalmatinski oporuèitelji darivali u pobone svrhe: odjeaee i tkanina, hrane i prirodnih proizvoda, slika, liturgijskih predmeta i oltara te knjiga. Te vrste legata koje se ukljuèuju u oporuke zbog pojave novih vrsta primatelja kao posljedice porasta gradskog stanovnitva, a i zbog porasta kulturne i umjetnièke razine u kasnosrednjovjekovnim dalmatinskim gradovima vrijedan su izvor za prouèavanje svakodnevnoga ivota i materijalne kulture u Dalmaciji toga doba. Kljuène rijeèi: Dalmacija, kasni srednji vijek, svakodnevni ivot, materijalna kultura irenje obièaja zapisivanja oporuka meðu pripadnicima svih slojeva dalmatinskih komuna, u drugoj polovini 13. stoljeaea, 1 odluèno je utjecalo i na promjene u vrstama oporuènih legata pro anima i ad pias causas te u izboru primatelja pobonih legata. Naime, u ranijem razdoblju oporuèitelji su bili pripadnici najviih komunalnih drutvenih slojeva koji su ostavljali iskljuèivo bogate novèane ili zemljine legate i to, bez iznimke, raznim crkvenim ustanovama, a najèeaee benediktinskim samostanima ili najviemu gradskom kleru. Od druge polovine 13. stoljeaea svoje oporuke biljee i pripadnici siromanih i srednjih slojeva koji imaju neto drugaèiji senzibilitet u izboru primatelja. 2 S rijetkim iznimkama, i njihove su materijalne i financijske moguaenosti znatno slabije i nisu doputale darivanje zemljinih posjeda ili novca, to ih je prisiljavalo na potragu za drugim vrstama 1 O procesu demokratizacije u sastavljanju oporuka u Dalmaciji od sredine 13. st. vidi: Zoran Ladiae, O nekim oblicima brige za siromane i marginalne pojedince i grupe u dalmatinskim komunama u kasnom srednjem vijeku, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 20, Zagreb, 2002., str. 4. 2 Do promjene u senzibilitetu dolo je takoðer u tom razdoblju kao posljedica velikih promjena u pobonosti uvjetovanih pojavom mendikantskih redova, flagelantskog pokreta i nekih drugih religioznih motiva. O toj promjeni, koja se u europskoj historiografiji naziva socijalno kraeanstvo, vidi: Ladiae, O nekim, str. 3-4. 43 Pannus ex pilis caprinis seu ex camelorum pilis confectus. Lexicon latinitatis 2, 1284.